Ovih dana se u Borovcima provode arheološka istraživanja na dva lokaliteta: lože kod stare crkve sv. Nikole i nekropole s prapovijesnom gomilom i stećcima na predjelu Zanoga.

Hrvatski restauratorski zavod uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija vrši istraživanje lože koja se nalazi pored crkve sv. Nikole, najstarije crkve koja je još u upotrebi u Neretvanskoj dolini čiji najstariji dijelovi datiraju u 14. stoljeće. Tim pod vodstvom arheologinje Ane Azinović Bebek, pomoćnice ravnatelja za arheološku baštinu u Hrvatskom restauratorskom zavodu u Zagrebu, sebi je uzeo za cilj istražiti unutrašnjost lože kako bi se mogli pripremiti radovi potrebi za buduće konzerviranje objekta.

– Ovaj objekt je teško datirati. Ono što vidimo jest da je bačvasto svođen, jednostavno zidan, prekriven je kamenim pločama i u sebi ima grobnicu u kojoj su sahranjene tri osobe. Iz izvora i razgovora s mještanima bilo nam je poznato da se tu očekuju ukopi trojice svećenika. Mi smo uistinu pronašli tri ukopa od kojih je jedan imao uz sebe krunicu i medaljicu s prikazom Bezgrešnog začeća BDM i godinom 1854. kada je proglašena dogma o Bezgrešnom začeću. Pa tako i datiramo ovaj najviši ili najmlađi ukop, smještamo ga u drugu polovicu 19. st., a postoje i neki zapisi s točnim imenom i prezimenom svećenika koji je ukopan. Ispod njega su bile još dvije individue od kojih smo uzeli uzorke za radiokarbonsku analizu koju ćemo napraviti po povratku u Zagreb. – kazala nam je arheologinja Azinović.

Prema njezinim riječima, nije poznato koja je točna funkcija i zašto je ova loža građena: mogla je biti ukopna kapela za svećenike koji su bili ovdje na službi, a  znamo da je u 19. i 20. stoljeću služila i kao mrtvačnica odakle su pokojnike sprovodili na groblje dok ono nije preseljeno na malo nižu lokaciju. Ona je tada izgubila funkciju mrtvačnice i postala je priručni objekt, npr. danas za žive jaslice ili prikaz Isusova groba koji ove godine neće biti moguć jer traju istraživanja.

– Mještani se trebaju malo strpiti. Kada provedemo sva istraživanja i kada se razgradi prednji dio, koji je obnavljan u betonu i koji je nagrdio i narušilo statiku samog objekta, i kada se potpuno obnovi, loža će ponovno biti na korist mještanima i to u puno ljepšem stanju nego sada. – zaključila je Azinović.

Istraživanje nekropole sa stećcima na predjelu Zanoga

U isto vrijeme tim Ivana Alduka, iz Konzervatorskog odjela u Imotskome koji pokriva područje Imotske, Vrgorske i Neretvanske krajine, provodi pripremne radnje za buduća znanstvena istraživanja nekropole u Borovcima na predjelu Zanoge.

– Ovaj lokalitet nam je poznat u literaturi. Posebno ga je prije dvadesetak godina obradio kolega Marinko Tomasović koji je vršio istraživanja gore u crkvi sv. Nikole. Radi je o velikom i višeslojnom lokalitetu: o velikoj prapovijesnoj gomili (iz brončanog doba koje narod naziva ‘ilirske gomile’) na koju i oko koje u srednjem vijeku, negdje u 14. i 15. st. se razvija groblje sa stećcima kakvih u Neretvi ima na desetke i na kakve nailazimo na velikom području: od zapadnih dijelova Srbije i Crne Gore, preko cijele Bosne i Hercegovine do Južne Hrvatske. Ovdje na Zanogi je sačuvano 40-tak stećaka, uglavnom u formi blokova ili sanduka, vrlo malo ih je ukrašenih. Neki od njih su davno pomicani sa svojih mjesta (uglavnom oni koji se nalaze na samoj gomili), pokušavana su u proteklim stoljećima i neka kopanja iz znatiželje i određenih očekivanja. – kazao nam je arheolog Alduk uz napomenu da ove godine planiraju napraviti jednu arheološku sondu (rupu u zemlji) s ciljem utvrđivanja stanja grobova koji nisu oštećeni.

Ako bi rezultati preliminarnih istraživanja bili znanstveno obećavajući, onda bi se u suradnji s Hrvatskim restauratorskim zavodom nastavilo s istraživanjem ovoga lokaliteta i sljedeće godine.

Po tipu stećaka i mjestu ovaj lokalitet je jedan od više njih koji se nalaze na području Neretvanske krajine: od Slivna (Prović), Dobranja i Vidonja do Borovaca, kod GP Nova Sela (Čarapine) i zaleđa Ploča (Plina, Čeveljuša, Staševica, Pasičina, Oblićevac…). Ono što ih povezuje je koncentriranje oko prahistorijskih gomila: je li razlog tome lakše ukapanje u gomilu ili određena sakralna privlačnost gomila ostaje za proučavanje.

Ono što uvijek zadivljuje je način kako su ovi veliki, poneki i više tona teški kameni blokovi dopremani na grobna mjesta. Prema Alduku, kamenolom je morao biti negdje u blizini nekropole (kako je to i na drugim lokacijama u Južnoj Hrvatskoj) a način njihova dopremanja je ono na što još uvijek istraživači traže odgovore: pretpostavka je su ih uz pomoć životinja (volova) vukli preko drvenih oblica ili sanjki.

– Neretvanska krajina je uistinu bogata s ovakvim lokalitetima ima ih na obje strane Neretve preko trideset, kazao nam je Alduk.

OGLAS