Nova zakonska regulativa će proizvođače vina od početka prosinca ove godine obvezati da na deklaraciji navedu sve sastojke koji su dodani tijekom proizvodnje, počevši od sumpor dioksida, komercijalnih kvasaca, dodatnog šećera, regulacijskih kiselina, bojila i drugih aditiva, a bit će dužni navesti i nutritivne informacije, kao što je količina soli, šećera, ugljikohidrata i proteina te ukupne kalorije.
– To je pozitivno, ali da u tome bude reda jer imamo toliko nereda. Pozitivno je da pokušavamo uvesti red, ali s druge strane, sve se podvrgava interesu najgrubljeg i moćnog kapitala, često kapital manipulira time i sve se to pokušava zaobići jer je kapital na prvom mjestu, a onda vam sve pada! Ako je u redu, ako nije manipulacija onda je sve to dobro jer mnogi ljudi alergični na pojedine sastojke, u redu je da to bude navedeno. Hoće li to društvo uspjeti malo urednije kontrolirati, nisam siguran! Tako govorimo da nam šteti GMO-hrana, a onda će nam se isto tako provući puno toga na što nikako nećemo utjecati i na kraju će se ti moćnici izboriti da moramo jesti GMO-hranu, kaže poznati pelješki vinar koji želi ostati anoniman.
Znači li nova regulativa da će se morati navesti i porijeklo korištenog grožđa?
– To je apsolutno u redu i to se i sad mora navesti. Ali, u tome trebaju biti urednije, bolje kontrole… Puno puta se mnogo stvari držimo deklarativno, a suština opet promakne. Kupac bi apsolutno za vino koje je kupio u nas trebao znati porijeklo grožđa, ako je to netko uvezao iz Makedonije onda se točno mora znati da je to, to… To je tako jasno. Imao sam prije više godine priliku u jednom restoranu u Dubrovniku doći do saznanja da je ‘vino kuće‘ zapravo bilo makedonsko vino. To možda nije strašna stvar, nitko se nije otrovao, ali gost koji je došao u Dubrovniku valjda očekuje da će popiti nešto s ovog područja. Ako odem negdje u Italiju onda mi nije štos piti čileansko vino! Ako netko u Dubrovniku kao vino kuće daje makedonsko vino, u kojem smjeru uopće idemo?! Gdje je naš imidž, originalnost, prepoznatljivost?! Istrani to bolje znaju zaštititi, u Istri ćete u većini restorana naći istarska vina i nešto, iznimno i malo neka druga. A kod nas su hotelske kuće kupili veliki lanci i mi svi u Dubrovniku imamo situaciju da nabavu proizvoda diktira netko iz centra, gazde tog lanca, njemu je u interesu prodavati ‘čileansko‘ ili neko drugo vino, a mi gubimo svoju prepoznatljivost, upozorava pelješki vinar. – navodi dubrovački.hr.
