U 4. kolu Treće NL jug Mario Popić odigrao je za Neretvanac svoju stotu utakmicu, a prije početka utakmice s Hrvatskim Vitezom predsjednik kluba Ivan Glasović uručio mu je prigodni poklon. Tom prigodom kolega s portala Javnost.hr razgovarao je s Popićem .
Čestitke na stotoj odigranoj utakmici! Kako se osjećate?
– Hvala Vam na čestitkama. Osjećaj je fantastičan. Ne mogu vjerovati da sam već skupio sto natupa. Stvarno jedno lijepo postignuće.
Možete li se prisjetiti svoje prve utakmice u Neretvancu? Kako biste opisali svoj put do stote utakmice?
– Prvu utakmicu za Neretvanac odigrao sam 2017. godine kao 16-godišnjak. Trener je bio Damir Vučić i on me već sa 15 godina uključio u rad prve ekipe i kad sam napunio 16 odmah mi je dao priliku. Igrali smo doma protiv Orkana iz Dugog rata. Dobio sam nekih destak minuta. Svakom sljedećom sve više i više, a ubrzo sam postigao i prvi pogodak protiv GOŠK-a iz Dubrovnika. Zahvalan sam svim trenerima koji su prošli kroz Neretvanac u ovih mojih 100 nastupa. Bilo je nekih odlazaka zbog manje minutaže u Neretvancu. Još tamo 2019 sam otišao u ONK Metković na polusezoni jer nisam igrao u klubu. Moram reći da mi je polusezona u ONK Metkoviću bila vrhunska i odlično me pripremila za buduće izazove u Neretvancu.
Koji su trenuci ili utakmice posebno ostali urezani u vašem sjećanju tijekom vaše karijere u Neretvancu?
– Najviše se naravno pamti sezona kada smo ostvarili najveći uspjeh u povijesti i postali prvaci lige i županijskog kupa. To nikada neću zaboraviti, kako ja tako vjerujem i cijeli Opuzen. Tih nekoliko mjeseci gorilo je svaki vikend i stvarno je nešto nezaboravno. Naravno pamtim i taj prvi pogodak. Neopisiv osjećaj. Nisam siguran, ali mislim da sam najmlađi strijelac u povijesti kluba, ako ne u cijeloj onda u ovoj bližoj. To bi netko trebao dobro iskopati.
