U subotu, 9. ožujka Župa sv. Ilije Metković je organizirala hodočašće u Zaljev svetaca, Boku kotorsku – najveći i najljepši zaljev i jedini fjord na Jadranu – u kojem je sudjelovalo oko 100 hodočasnika, a vodio ih je župnik fra Denis Šimunović.
Kraj je to kojega je duboko oblikovala tisućljetna prisutnost Hrvata i Katoličke crkve, a posebno je zanimljiv po broju osoba koje su uzgdignute na čast oltara. Kotorska biskupija dala je Crkvi sv. Leopolda Bogdana Mandića (+1942) kapucina iz Herceg Novog, bl. Graciju (+1508) iz Mula, bl. Ozanu (+1565) rodom iz Crne Gore, te Božju službenicu Anu Mariju Marović (+1887) utemeljiteljicu Družbe zadovoljštine Srca Isusova i Srca Marijina u Veneciji.
Nakon višesatne voženje autobusima iz Metkovića naši hodočasnici su stigli u Perast gdje ih je dočekao župnik don Srećko Majić. Perast je poznat po velikom broju crkava (17) i slavnih kapetana. Peraštani, tijekom povijesti gotovo samo Hrvati katolici, bili su poznati pomorci, slavni kapetani i veliki brodograditelji.
Ispred Perasta nalaze se dva otočića: sv. Juraj na kojem je bio benediktinski samostan i groblje i umjetno stvoreni otok Gospe od Škrpjela na kojem se nalazi Gospina crkva koju su hodočasnici posjetili.
Prema predaji, braća Martešić su na tom mjestu, na hridi (škrpjelu) 22. srpnja 1452. pronašli Gospinu sliku. Peraštani su tijekom više stoljeća nasipavanjem kamena kao i potapanjem starih jedrenjaka povećali površinu otoka. Već u 15. st. na hridi je podignuta kapelica, a u 17. st. današnja crkva. U crkvi se nalazi znamenita slika Gospe od Škrpjela. Crkva je toliko lijepa da je povjesničari umjetnosti često nazivaju Hrvatska Sikstina. Svake godine 22. srpnja, na Gospu od Škrpjela Peraštani i drugi vjernici iz okolnih mjesta dolaze Gospi u poznatoj procesiji brodovima i bacaju kamenje oko otočića. Don Srećko je metkovske hodočasnike upoznao s vrijednim slikama i drugim predmetima koji se nalaze u crkvi, osobito je zanimljiva velika zbirka srebrenih pločica koje svjedoče o molitvi vjernika Gospi za zdravlje i u drugim neprilikama.
S ovog znamenitog Gospina otočića, hodočasnici su se zaputili brodom do Svetišta blaženog Gracija u Mulu gdje ih je dočekao kancelar kotorske biskupija don Robert Tosanti. Don Robert je u kratkim crtama predstavio najstarijeg hrvatskog blaženika koji je rođen u Mulu 1493. Prvo je bio ribar, potom pomorac, a nakon što je u Veneciji poslušao nadahnutu propovijed jednog augustinca poželio je postati redovnik i pokucao je vrata samostana pustinjaka sv. Augustina na brdu Ortone, nedaleko Padove. Nikada nije postao svećenik, nego je kao brat redovnik vršio službu ministranta i sakristana u samostanskoj crkvi. Bio je poznat po pokori, postu i usrdnoj molitvi i njegovim posredovanjem već za života su se događala čudesa. Zauzimanjem pomorca Antuna Jankovića iz Mula, Gracijevo tijelo biva 1810. preneseno iz Venecije u rodni Muo. Papa Leon XIII. potvrdio je i odobrio trajno štovanje skromnog redovnika i Graciju 1889. proglasio blaženim.
Nakon Mula, naši hodočasnici su se brodom uputili u Kotor, u katedralu sv. Tripuna iz 12. st., najljepšu romaničku katedralu na našoj strani Jadrana.
Iako su Hrvati u Boki kotorskoj danas brojčano u manjini i ima ih svega oko 7 tisuća, važnost Bokeljskih Hrvata za Boku kotorsku ne mjeri se samo njihovom brojnošću, već doprinosom kulturnoj baštini Boke, koji je nerazmjerno velik u odnosu na današnji udio etničkih Hrvata. To je posebno vidljivo u Kotoru u kojem se nalazi čak 28 katoličkih crkava.
U katedrali ih je opet dočekao naš Bokelj don Robert koji ih je ukratko uputio u povijest kotorske katedrale i kult sv. Tripuna čije su relikvije donesene u Kotor 13. siječnja 809. Fra Denis je u katedrali imao sv. misu za hodočasnike a poslije toga su posjetili kapelu u kojoj se čuvaju svečeve relikvije i katedralni muzej.
U Kotoru je grob blažene Ozane čije se neraspadnuto tijelo čuva u crkvi sv. Marije od Rijeke. I na to sveto mjesto su hodočastili naši hodočasnici iz Metkovića. Bl. Ozana je rođena 1493. godine u selu Relezi u središnjoj Crnoj Gori, a umrla je u Kotoru 27. travnja 1565. godine na glasu svetosti. Spominje se kao blažena već 1602. godine u testamentima kotorskih građana. Crkva joj je priznala štovanje 20. prosinca 1927. godine. Pripadala je redovnicama trećorednicama sv. Dominika. Provela je 52 godine u samostanskoj ćeliji u strogoj pokori.
Nakon nekoliko ugodnih sati provedenih u Kotoru, koje ni kiša nije mogla omesti, hodočasnici su se uputili u Herceg Novi u Svetište sv. Leopolda Bogdana Mandića. Posjetili su župnu crkvu sv. Jeronima u kojoj je kršten sv. Leopold. Dočekao ih je župnik don Siniša Jozić koji im je u kratkim crtama predstavio ovoga rastom malog, a vjerom i djelima velikog i svetog čovjeka čije se relikvije (dvije koščice iz desne ruke) čuvaju u ovoj crkvi. Potom su posjetili i crkvu sv. Leopolda pored župne kuće.
Bio je to ujedno i kraj ovog jednodnevnog hodočašća metkovske Župe sv. Ilije proroka u Zaljev svetaca i kotorsku biskupiju koja se naziva biskupija hrvatskih svetaca i oltar domovine.
Foto i tekst: Krešimir Jurić
