Priča o pravljenju kušerve ili konšerve, nezaobilaznog začina gotovo svakog jela koja osigurava potrebnu gustoću i aromu, ujedno je priča o nekadašnjem životu težaka u Dolini Neretve. A ispričao nam ju je 73-godišnji Ranko Nikolac iz Šarić Struge, koji to radi već preko šest desetljeća, pa nema bolje osobe da nas uputi u tajne proizvodnje ovoga koncentrata od pomidore-rajčice. Ranko je to naučio od svojih roditelja, a što je najvažnije, njemu i supruzi Radmili danas pomaže njihova unuka Tea, koji upija svaki savjet djeda i bake, piše Dubrovački vjesnik.
To znači da će ova vrijedna tradicija koja je obilježila života Neretvana i dalje živjeti, unatoč tome što veliki broj ljudi danas ide “kraćim putem” i kupuje kušervu u trgovinama. Iako će se složiti kako je okus domaće kušerve fantastičan i nezamjenjiv kupovnim koncentratom.
Pomidore se sade u svibnju, a beru se kroz cijeli srpanj. “Nakon branja se operu i križaju, te se stave u “pritorak”, danas plastičnu posudu, a nekada drvenu. Svaki dan se miješa po nekoliko puta, dok se ne raspadne. Nekada to traje tri dana, a nekada malo duže. Pri tome treba paziti da ne bude kisela i da je ne uhvati “plis””, priča nam Ranko, koji, unatoč bolesti, i ove godine proizvodi kušervu vrhunske kvalitete.
Nakon toga se cijedi kroz cijedaljku. I cijedaljka, a bilo ih je različitih oblika, “priča” o teškom životu kojega su, ne tako davno, živjeli ovdašnji ljudi. Većina je nije imala. Pa su je posuđivali. Posuđivanje se nije naplaćivalo u novcu, nego se vlasnicima davala određena količina kušerve.
Više možete pročitati na portalu Dubrovački vjesnik.
Tekst i foto: Ante Šunjić / DV
