KOMARNA Udar na jednu od najljepših vinskih priča: “Ne daju nam raditi! Nek nas onda obeštete, ili izlazimo na magistralu!”

Vinarska je pobuna na Komarni. Zbog rigorozne zaštite Malostonskog zaljeva kao posebnog rezervata, sedam vinogradara i vinara u najmlađem hrvatskom vinogorju su potpuno zablokirani u svojim daljnjim investicijama, kako u sadnji novih vinograda, tako i u izgradnji pratećih vinskih objekata, vinarija i kušaonica vina. Premda se bave ekološkom poljoprivredom, označeni su kao prijetnja Malostonskom zaljevu i Malom moru, u kojem se uzgajaju kamenice i mušule, piše Slobodna Dalmacija.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA

Prostorni plan općine Slivno od prošlog ljeta na poljoprivrednom zemljištu u obuhvatu posebnog rezervata ne dopušta nikakve nove aktivnosti, dok se istodobno na tom potezu planira graditi autocesta, naselja od Stona pa nadalje nemaju riješenu kanalizacijsku odvodnju, kanalizacija iz Neuma se ispušta u more. Tu je i Pelješki most, koji nedvojbeno svima treba, a čiji se utjecaj na okoliš u ovom slučaju zanemario. Tako su vinogradari s Komarne, njih sedam, označeni kao najveća prijetnja Malostonskom zaljevu i pelješkom okolišu.

Posebno je zanimljivo što je Dubrovačko-neretvanska županija područje Dube Stonske prostornim planom odredila za turističku izgradnju s više od 1000 kreveta, u centru zaštićenog područja. I to nikome nije upitno, dok se zabranjuju investicije u ruralni turizam s druge strane kanala na Komarni.

Među vinarima na Komarni su i hrvatski branitelji udruženi u dvije zadruge: Modro zelenu iz Metkovića i Neretvanski branitelji iz Opuzena. Kažu da se nad njima vrši administrativno nasilje jer im je rad u vinogradima na neki način rehabilitacija i radna terapija. Vinari najmlađeg hrvatskog vinogorja ljuti su na Dubrovačko-neretvansku županiju, općinu Slivno, ali i Ministarstvo zaštite okoliša. Najavljuju i prosvjede na Magistrali ako bude potrebno. Kažu da ih na početku sadnje vinograda pa do sve prije nekih šest, sedam godina nitko nikada nije obavijestio da se nalaze u zaštićenom području.

– Sporna zabrana gradnje na poljoprivrednom zemljištu u vinogorju Komarna je jedan nepromišljen i nepotreban čin općine Slivno i naše Dubrovačko-neretvanske županije, rekao bih da se radi o administrativnom nasilju nad nama korisnicima poljoprivrednog zemljišta. Zabrana je donesena praktički kriomice, na vrlo čudan način. Tekst zabrane ubačen je u izmjene i dopune prostornog plana nakon održane javne rasprave, što nije u skladu sa samom procedurom. Tako mi kao sudionici ovog prostora za zabranu uopće nismo znali dok nije stupila na snagu te nismo imali niti priliku komentirati je u javnoj raspravi kroz prijedlog ili primjedbu – ističe Damir Štimac, osnivač i vlasnik vinarije Rizman.

– Nas sedam vinara smo od kamena i krša svojom vizijom i investicijama posljednjih 20 godina stvorili najmlađe vinogorje i vjerujem jednu od ljepših vinskih priča u RH. To je prepoznato i izvan granica pa su tako naši vinogradi prošle godine u užem izboru od 500 vinarija proglašeni najljepšima u EU-u. U našim nasadima među prvima smo u RH primijenili certificiranu ekološku poljoprivredi, radimo vinogradarstvo i maslinarstvo na čistom djevičanskom tlu te vodimo računa o bioraznolikosti i očuvanju okoliša – kaže sugovornik Slobodne Dalamcije.

I nastavlja:

– Razlog koji odgovorni u Županiji spominju da bi gradnja na poljoprivrednom zemljištu bila ugroza za zaštićeno područje, odnosno malostonsku kamenicu nije opravdan. U tome se slažu svi znanstvenici s kojima sam proteklih mjeseci razgovarao. Mislim da ne moraš ni biti znanstvenik da bi to zaključio jer je dovoljno vidjeti koliko se ovdje toga gradi i izgradilo se tik uz more, uglavnom bez kanalizacije, koliko se toga u zaštićenom području ne može kontrolirati jer je veći dio područja u BIH, pa rijeka Neretva što sve donese. U svakom slučaju, malostonska kamenica ne može razlikovati gradnju na poljoprivrednom zemljištu od gradnje na građevnom zemljištu, to je valjda svima jasno. Iz drugih primjera gdje je županija prenamijenila cijelu jednu zelenu zonu u turističku s 1200 ležajeva, a koja se nalazi u centru zaštićenog područja, bez infrastrukture i uz more, dok načelnik općine i sam gradi jednu lijepu vilu neposredno uz naše vinogorje, nameće se zaključak da je ova sporna zabrana uistinu protivna i zdravom razumu i njihovom (županije i općine) očito izraženom stavu o gradnji na drugim lokacijama i s drugim akterima – kazat će vinari.

– Valja napomenuti da Dubrovačko-neretvanska županija ima svoju izrađenu strategiju vinarstva i vinogradarstva te da su osnovni ciljevi te strategije u potpunosti primijenjeni u našem vinogorju Komarna, što nam daje potpuni legitimitet u našim razvojnim planovima. Davno smo zaključili da je u našem sektoru regija Istra u svom razvoju pokazala svima put, dok je potencijal u Dalmaciji sigurno još veći. No Istra je za razliku od nas imala sinergiju županije i župana, Ivana Jakovčića, koji je prepoznao važnost vina i vinara te im je pružio iskrenu i konkretnu podršku, omogućujući im stvoriti od cijele Istre vinsku destinaciju. To je u našoj županiji nažalost izostalo, ne možemo se pohvaliti ni s kakvim infrastrukturnim projektom iniciranim u vinogorju Komarna u posljednjih dvadesetak godina. Usprkos tome, opet smo uglavnom sami uspjeli razviti jedno od najpotentnijih vinogorja u RH, korak po korak, sve u skladu s pozitivnim propisima RH. Vjerujem da će razum ipak prevladati i da će ova zabrana biti ukinuta, a sve kako bi vinogorje Komarna nastavilo svoj razvoj prema vinskoj destinaciji na ponos cijele Lijepe naše, rekao je Damir Štimac.

I ostali vinari s kojima smo razgovarali, Davor Martinović, Zlatko Mustapić, Damir, Deak, Mijo Vukušić, Nebojša Jerković očekuju da će Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine uvažiti njihove zahtjeve i poništiti sporne odredbe općinskog prostornog plana, za što su angažirali i odvjetnika koji razmatra mogućnost pokretanja upravnog spora i tužbe protiv Republike Hrvatske, odnosno općine Slivno, i odgovornih pojedinaca u javnopravnim tijelima koji su na nezakonit način i bez pravne osnove ograničili poduzetnički razvoj vinogorja Komarna.

Isto tako, dovedena je u pitanje i mogućnost ispunjenja ugovora koji je na snazi, a koji daje određene obveze, ali i prava vinogradarima iz udruge K7. S obzirom na prouzročenu štetu koja je ovakvom zabranom nastala, razmišljamo i o privatnim tužbama protiv odgovornih pojedinaca u javnopravnim tijelima te o zabilježbi sporova na njihovim privatnim nekretninama do okončanja postupaka, a sve kako se ne bi dogodilo da Republika Hrvatska plaća štetu nastalu za njihovo neodgovorno i nezakonito ponašanje, izjavio je odvjetnik Marijo Vrnoga.

Nebojša Jerković (Modro zelena zadruga), tajnik udruge vinara s Komarne K7, smatra da bi se ekološka poljoprivreda na području Komarne trebala upotpuniti dopunskom djelatnosti kao i u svim ostalim europskim vinskim regijama. Cilj nam je imati domaće i inozemne posjetitelje koji će uživati u vinskoj regiji, što će na kraju platiti. A to se ne može bez vinarija i kušaonica vina. Ovako imamo samo jedan poluproizvod-vino, koje samo po sebi nije završena turistička priča. Vinske regije prodaju vinsku destinaciju i doživljaj gdje gost ne dolazi samo popiti vino, već dolazi na duže, želi imati potpuni turistički doživljaj i sadržaje, kaže Jerković.

Vinari smatraju da su žrtve neopravdane i nezakonite zabrane u prostornom planu općine Slivno, zbog čega se ne mogu dalje razvijati. Ogorčeni su jer nisu imali priliku dati svoje primjedbe i prijedloge na izmjene prostorno planske dokumentacije zbog koje vinar Damir Deak ne može podizati nove nasade na postojećim površinama koje je dobio u koncesiju od Ministarstva poljoprivrede. Riječ je o 25 hektara prostora na kojima bi trebao zasaditi vinograde i maslinike. U prvoj fazi je uspio zasaditi oko 11 hektara i onda je došla famozna zabrana u općinskom prostornom planu.

Opstanak kamenice

– Država mi s jedne strane daje koncesiju i tjera me da zasadim kompletnu površinu, dok me s druge strane Ministarstvo zaštite okoliša onemogućava u daljnjim radovima. Apsurdno je da mi ne dozvoljavaju ni proširiti vinograd i maslinik, kaže Deak koji bi, ako ne ispoštuje ugovor, mogao izgubiti koncesiju.

Dok im Zakon o poljoprivrednom zemljištu dopušta na površini od tri hektara gradnju vinarije, kušaonice vina i pratećih sadržaja, rigorozni propisi o zaštiti okoliša to im zabranjuju.

– Ako nam ne dopuštaju graditi, onda neka nas županija Dubrovačko-neretvanska obešteti za sve ono što smo ovdje uložili, govore nam nezadovoljni vinari.

Činjenično gledano, struktura terena se promijenila, tu više nije makija i nisko raslinje već vinogradi i onda to ne može biti ništa drugo nego poljoprivredno zemljište s ekološkom poljoprivredom koja ne ugrožava malostonsku kamenicu, s čime se načelno slažu i stručnjaci biolozi. Naime, kamenica je ugrožena zbog globalnog zatopljenja i smeća koje Neretva nosi iz gornjeg toka, te intenzivnog prometa preko Pelješkog mosta i pristupnih cesta. Dakle nema ugroze zbog poljoprivrede.

Za Davora Martinovića iz vinarije Terra Madre, zaštita prirode nije ništa drugo nego sprječavanje investicija na području Komarne, gdje je stotinjak hektara vinograda. Zaštita Malostonskog zaljeva se ne bi trebala odnositi na kopneni dio općine Slivno, već isključivo na morski.

– Kad smo u ovo krenuli za nas je bio važeći Zakon o poljoprivrednom zemljištu i ugovor koji smo potpisali, da bi se s vremenom to promijenilo pa su preporuke postale zabrane bilo kakvih aktivnosti. Od proizvodnje grožđa nema ništa. Traži se i prerada u samome vinogradu, degustacija, pa na koncu i smještaj. To je zaokružena vinska priča – kaže Martinović.

Od sedam koncesionara s Komarne samo dvojica su uspjela sagraditi vinarije i kušaonice vina, dok su se ostali zapetljali u šumi propisa na općinskoj, županijskoj i državnoj razini, kojima im se zabranjuje svaka daljnja aktivnost.

Mate Volarević iz tvrtke “Vinogradi Volarević” već dvije godine ima važeću građevinsku dozvolu za gradnju vinarije. Dobio ju je, dakle, prije famozne zabrane o bilo kakvim radovima na području Komarne. No, njega muče drugi problemi. Država od njega traži da otkupi hektar zemljišta, točnije dio vinograda na kojem bi gradio vinariju od nekih 400 kvadrata. Ali ovaj put državni birokrati su odlučili da to nije poljoprivredno, već građevinsko zemljište koje bi ga koštalo minimalno milijun eura. Istodobno bi trebao otkupiti dva hektara svog vinograda po cijeni poljoprivrednog zemljišta. I tek tada može početi graditi. Situacija je i za njega bezizlazna jer će mu građevinska dozvola isteći i više je neće moći izvaditi.

U  Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine se opravdavaju da donošenje prostornih planova nije u njihovoj nadležnosti te da će uskoro odlučivati o prigovorima s vinogorja Komarne, koje broji pola milijuna trsova loze.