I. Uvod
Nakon što smo vas lani u Mjesecu hrvatskoga jezika uputili u antroponomastiku – prvu temeljnu disciplinu onomastike ili imenoslovlja (znanosti koja se bavi imenima) – ovoga ću vam puta nastojati približiti toponomastiku, drugu temeljnu onomastičku disciplinu, disciplinu koja se bavi proučavanjem toponima, odnosno imena zemljopisnih objekata, u prvome redu imena naselja (ojkonima), vodnih objekata (hidronima) i uzvisina (oronima) te imena zemljišnih čestica različite namjene i veličine (mikrotoponima).
II. Između pučkoga tumačenja i etimologije
Da proučavanje imena naselja može biti zabavno, ali i da krije određene zamke, mogli smo se uvjeriti prateći prošlih mjeseci reklame koje su nas podsjećale na imena nekih manje poznatih naselja koja su katkad prozirna (primjerice, Štakorovec), a katkad znaju i zavarati (ime se Žena Glava na Visu ne dovodi u vezu s imenicom žena, nego s mjesnim čakavskim likom pridjeva žedan; pridjev grd sadržan u imenu Grdoselo ne znači ružan, kako bismo pretpostavili, nego velik – Grdoselo je, dakle, veliko selo). Svatko je u svojemu zavičaju imao prigodu čuti predaje o imenima mjesta. Tako stanovnici naselja u blizini paškoga gradića Novalja drže da to ime znači ne valja, pa njegove stanovnike podrugljivo nazivaju Nevaljcima. Samo se pak ime Novalja povezuje s romanizmom navale ‘krčevina’ ili se izvodi od množinskoga lika navalia koje može označivati pristanište, ali i brodogradilište ili spremište brodova. U Zažablju, području na južnoj granici između Hrvatske i Bosne i Hercegovine, imena Neum, Mali Um i Veliki Um mjesno stanovništvo drži svojevrsnim odrazom stupnjevanja. Po njihovu je vjerovanju Neum mjesto u kojemu žive ljudi koji se radije služe snagom nego pameću, Mali Um nastanjuju ljudi nešto skloniji ravnomjernijoj uporabi snage i pameti, a postanje imena Veliki Um ni ne treba tumačiti. Još kad se zna da se istočno od Neuma nalazi predio Bistrina (čista inteligencija)… Ponovno je stvarno tumačenje daleko od pučkoga domišljanja jer se imena Mali i Veliki Um povezuju s imenicom hum kojom se nekoć označivao omanji brijeg obrastao travom, a zatim bilo koja vrsta uzvisine manje od planine. Ime pak Neum nije pouzdano rastumačeno.
III. Složenac različitih jezičnih utjecaja
Već je iz gore navedenih primjera razvidno da nas imenski lik može dovesti do pogrešnih zaključaka. S druge strane, u toponimiji su često okamenjena starija jezična stanja te su mnoga imena hrvatskih naselja odrazom jezičnoga stanja koje su Hrvati zatekli pri doseljenju.
Najveći se dio imena naselja u kojima su se odrazila antička imena gradova nalazi u priobalju. Tako se, primjerice, ojkonim Cavtat dovodi u vezu s latinskom imenicom civitas ‘grad’ jer su se po predaji stanovnici Epidaura preselili u obližnji Dubrovnik, pa se Cavtat prozvao Civitas Vetus ‘Stari Grad’. Da su se i Hrvati služili sličnim načinom imenovanja, dokaz je ime Stari Grad za drugo naselje po broju stanovniku na otoku Hvaru, koji je svoje staro ime Hvar (grč. Pháros) prepustio novomu otočkom središtu – današnjemu gradu Hvaru. Da su Hrvati preveli antičko ime drugoga po važnosti grada u Dubrovačkoj Republici, nazvali bi ga Blatom ili Kalima, a ne prilagođenim imenom Ston, Motovun bi možda postao Brdovcem, Labin Brijegom ili Bjelogradom, Skradin Strmicom, Zadar možda Vodicama, Split Brnistrovom (po jednome je tumačenju ime dobio po sredozemnoj biljci brnistri), a u imenu bi se Trogir odrazio neki lik povezan s imenicom jarac. Antička su se imena odrazila i na kopnu. Sisak bismo, primjerice, mogli prevesti u Trstenik, a u antičkim ojkonimima Mursa (današnji Osijek) i Marsonia (današnji Slavonski Brod) sadržana je osnova *murs/*mors ‘blatište, kaljuža’ te bismo i njih (poput Stona) mogli „prevesti“ u Kali. Po nazivima su pak životinja ime dobili neki naši otoci. Primjerice, Brač i Elafiti prozvani su po različitim grčkim nazivima za jelena.
Romanski se utjecaj protegnuo i na mlađa razdoblja. Tako je, primjerice, ojkonim Kaštela, u kojemu je sadržan romanizam kaštel ‘utvrda’, srodno imenima koja sadržavaju imenicu grad u starome značenju ‘utvrda’ (npr. Gračac, Gradac, Gradiška ili Podgradina), a ojkonim se Pag povezuje s lat. pagus ‘selo’ te je srodno imenima Vas (usp. i Stara Vas nedaleko od Paga) ili Selo (usp. i Dugo Selo).
Turskoga su pak postanja imena naselja kao što je Čitluk ‘seoski posjed’ ili mnogi toponimi koji sadržavaju turcizam kula ‘utvrda’ (npr. Kula Norinska ili Široka Kula). Na sjeveru su mnoga imena naselja mađarskoga postanja. Gradić bismo Ilok hrvatski mogli nazvati Novigradom, Valpovo označuje plemićki posjed, Varoš grad, Aljmaš i Siget otok, ime bi se Daruvar moglo prevesti u Ždralograd, a imena Bjelovar (Bjelograd) i Vukovar (Vukov Grad) sadržavaju hrvatsku osnovu i mađarski završetak –vár. Ojkonim se pak Varaždin izvodi od mađarskoga varasd te je značenjski srodan toponimima Kaštela, Gradac i Kula u kojima su sadržani nazivi različitoga jezičnog postanja koji označuju utvrdu.
Njemačkoga je postanja najvjerojatnije ojkonim Slavonski Šamac (< šamac ‘šanac, rov’).
Koliko uopće razumijemo hrvatska imena?
U imenima su naselja očuvane mnoge danas uglavnom zaboravljene hrvatske riječi temeljnoga slavenskog postanja. Tako imenica resa u ojkonimu Duga Resa označuje blatna, močvarna zemljišta baš kao i imenica hleb (< *hlębъ) u Hlebine koju bismo na prvu loptu mogli povezati s prehrambenim proizvodom (hljeb). Imena Brod i Prelog označuju gaz, tj. prijelaz preko rijeke. Na mjesto na kojemu postoji slano vrelo upućuje ime Slatina, a na vodoplavno područje Tounj. Metaforičkoga su postanja ojkonimi kao što su Čabar (< čabar ‘vjedro’) ili Čavle (< čavao), Stubica (usp. stubao ‘ograda na zdencu’) i Zabok (usp. bok), na vrstu tla upućuju ojkonimi Bisko (usp. *bisk- ‘pijesak’), Glina, Milna (usp. *mělъ ‘pijesak’), Molve (< *molъ- ‘riječni pijesak’), Ploče (< ploča ‘kvadratni kamen’) i Posedarje (< sedra ‘vapnenac’), a na vrste vode Bistra ili Slunj (< *sluzъ ‘sluzavo, vlažno korito’). Primjer je lažnoga prijatelja ime Srb koje se povezuje s glagolom ‘srkati’ te označuje vrelo iz kojega se čuje određen zvuk, a ne odnosi se na etnonim. U hrvatskoj su ojkonimiji često uščuvani i dijalektni likovi kao što su Klanjec (kajk. klanac) ili Reka (usp. Rijeka). Smještajem su naselja uvjetovani ojkonimi Kutina i Kutjevo (naselja u kutu), Pleternica (područje izloženo vjetru), Sunja (područje okrenuto prema Suncu), Vrgorac (područje vrh/iznad gore), Vrlika (područje vrh/iznad rijeke) i Zagreb (područje za brijegom / iza brijega). Biljnim su nazivima motivirani ojkonimi Cerna (< cer), Drežnik (< drezga), Jasenice (< jasen), Jelsa (< jelsa ‘joha’), Koprivnica (< kopriva), Kostajnica (usp. kostanj ‘kesten’), Lipovac (< lipa), Maslenica (usp. maslina), Orahovica (< orah), Pirovac (< pir ‘vrsta žitarice’), Smokvica (< smokva) ili Vrbovec (< vrba), a nazivima biljnih zajednica imena Dubrovnik (< dubrava ‘listopadna šuma’), Gvozd i Zagvozd (< gvozd ‘šuma’), Lešće (< *lěsъ ‘lisnata šuma’), Lipik (< lipik ‘lipova šuma’) te Šibenik (usp. šiblje). Nazivima su životinja uvjetovana imena Jastrebarsko (< jastreb) i Krapina (< krap ‘šaran’). Na upravne i vlasničke odnose upućuju ojkonimi Banova Jaruga (usp. ban), Delnice (dio naslijeđene djedovine), Kraljevica (< kralj) i Županja (< župan). U skupini se ojkonima koji se odnose na gospodarsku djelatnost izdvajaju oni koji sadržavaju apelative koji se odnose na privođenje tla kulturi (na dobivanje plodnoga tla paljenjem upućuju imena Garešnica i Požega, a krčenjem Plaški), stočarstvo (imena Oklaj i Osijek upućuju na ograđena mjesta u kojima se drži stoka) i trgovinu (imena Subotišće i Nedelišće upućuju na sajmene dane). Mjesta na kojima je šuma iskrčena kako bi se izgradilo obrambeno zdanje otkrivaju ojkonimi Ogulin i Opuzen, ona na kojima su izgrađene crkve otkrivaju ojkonimi Crikvenica (usp. crkva), Donji Miholjac (Mihael Arhanđel), Gospić (Gospa), Ozalj (sveti Anselmo), Sesvete (Svi sveti), Đurđevac, Suđurađ i Sveti Đurđ (sveti Juraj), Sumpetar, Supetar i Sveti Petar u Šumi (sveti Petar), Sutivan (sveti Ivan) te Vinkovci (sveti Vinko). Nazivi su crkvenih objekata motivirali ojkonime Beli Manastir (< manastir ‘samostan’), Kloštar Podravski (< kloštar ‘dio samostana određen za redovnike’) i Opatija (< opatija ‘benediktinski samostan’), a nazivima su crkvenih redova i crkvenih dužnosnika uvjetovani ojkonimi Biskupija, Ivanec (usp. ivanovci) te Đakovo i Žakanje (usp. istoznačnice đakon i žakan).
Od osobnih su imena i prezimena nastala imena naselja kao što su Borovo (: Boromir/Borislav), Grubišno Polje (< Grubiša), Jalžabet (usp. Elizabeta), Karlovac (< Karlo), Metković (< Metković ‘prezime’ < Metko < Medo < Medvjed), Orebić (< Orebić ‘prezime’ < oreb ‘jastreb’), Oroslavje (< Oroslav), Petrinja (< Petrin < Petar), Zlatar (zabilježeno je ime Zlatarjevo, vjerojatno prema prezimenu Zlatar) itd. Na smjer iz kojega su stanovnici određenoga naselja pristigli upućuju ojkonimi kao što su Bošnjaci (< Bošnjak ‘Bosanac’; etnonim Bošnjak nastao je tek krajem 20. stoljeća) i Hercegovac, a na imena naroda (etnonime) ojkonimi Crnogorci, Horvati i Hrvace (usp. Hrvati) te Nijemci, a u zapadnoj Bosni i Sasina (usp. Sasi).
Imena luda nalaze se svuda
Da u toponimiji do izražaja dolaze narodna domišljatost i smisao za humor, dostatno govore metaforična imena kao što su Močiguzica (vrh jednoga grebena na Hvaru) ili Konavoske sise (za dva grebena). Na Kornatima pak postoje otočići Babina guzica (u Tenji kod Osijeka postoji toponim Babin guz), Kurba vela i Kurba mala (pritom je zanimljivo da se jedna od kurbi prozvala Poštenicom, što je ispitanika Vladimira Skračića nagnalo da odgovori glasovitomu onomastičaru: „Kurba oli je, oli ni! Ne more biti ni velika ni mala!“). U Lici pak nalazimo brijeg pod imenom Derikrave, a pod Velebitom zaselak Dušikrave. Na Velebitu se nalazi i naselje Crni Padež, čije ime nije povezano s lošim poznavanjem gramatike, nego je riječ o padini prekrivenoj crnogoričnom šumom. Ako je suditi po imenu, u selu Otrovanec kod Pitomače morate pripaziti na to što pijete i jedete, a u Stojdragi na Žumberku, ako bismo se poveli za pučkom etimologijom, muževi često zaustavljaju supruge (moguće je starije ime vjerojatno bilo *Stojina Draga te je očito riječ o ojkonimu u kojemu je sadržano osobno ime), a predstavnici reda i zakona vjerojatno nemaju veliku potrebu ulaziti u nedaleku Poštenu Vas. Kod Varaždina se nalazi Tužno, a kod Sarajeva Čemerno. Zvuk vode koji podsjeća na puštanje vjetrova često je utjecao na imenovanje vrela kao što su Prdamet u Lokvičićima kod Imotskoga ili Prduša na Elafitima. Nedaleko od hrvatsko-bosanskohercegovačke granice, u selu Brštanica nalaze se „indijanski“ toponimi kao što su Đe se voda splijeva (mjesto na kojemu se slijeva voda) i Pomozi Bog (teško dostupan predio). U okolici pak Čitluka službeno se naselje Ograđenik dijeli na Donji Mali Ograđenik, Donji Veliki Ograđenik, Gornji Mali Ograđenik i Gornji Veliki Ograđenik.
Hrvatska imena u Vojvodini
U Vojvodini postoje hrvatska imena za neka naselja koja se razlikuju od službenih srpskih imena. Javnosti su većinom poznati primjeri u kojima se hrvatski lik od srpskoga razlikuje jekavskim odrazom jata (Srijemska Kamenica, Srijemska Mitrovica, Srijemski Karlovci), donekle i kraći likovi za pojedina naselja (Monoštor za Bački Monoštor, Novo Selo za Bačko Novo Selo i sl.), a manje su poznata hrvatska imena Krnjaja (za naselje koje se službeno zove Kljajićevo), Lemeš (za naselje koje se službeno zove Svetozar Miletić), Bereg (za naselje koje se službeno zove Bački Breg) te Bajmak (za Bajmok).
Domagoj Vidović, Rodu o jeziku, ožujak 2016., br. 1.