Dok vlasti Republike Srpske s ponosom predstavljaju probijanje 12 kilometara dugog tunela Nevesinje – Dabarasko polje kao “inženjerski trijumf”, stručna javnost upozorava da je riječ o ekološkoj prijetnji s potencijalno nepovratnim posljedicama po hercegovački krški sustav.

Tunel čini središnji dio hidroelektrane “Dabar”, ključnog segmenta projekta “Gornji horizonti”, koji predviđa preusmjeravanje podzemnih i površinskih voda iz sliva Neretve prema Trebišnjici. Stručnjaci upozoravaju da bi taj zahvat mogao izazvati isušivanje Bune, Bunice, Bregave te nestanak više od tisuću vrela u okolici Stoca, Ljubinja, Berkovića i drugih mjesta, piše Slobodna Dalmacija.

Probijanje tunela HE Dabar nije inženjerski trijumf, nego upozorenje da se u ovom prostoru probijaju i granice zdravog razuma i odgovornog odnosa prema prirodnim resursima,” izjavio je akademik Muriz Spahić za Radio Sarajevo.

Umjesto javne rasprave i znanstvene provjere, imamo slavlje betona i mehanizacije. Ako se ovako nastavi, Hercegovina bi mogla postati laboratorij za eksperimentalne projekte s trajnim posljedicama, dok će koristi biti kratkotrajne i usko interesne. Ne trebamo slaviti probijanje tunela, nego žaliti zbog probijanja granica hidrološke i geoekološke struke i znanosti, transparentnosti i odgovornosti prema unikatnom krškom prostoru koji nema zamjenu.

Ako bi hidroelektrana “Dabar” zaista započela s radom 2027. godine, posljedice bi, prema Spahiću, bile dalekosežne i praktično nepovratne.

-Riječ je o hidrosustavu koji remeti prirodne veze između rijeke Zalomke i složenog podzemnog krškog sustava istočne i donje Hercegovine. Ti podzemni tokovi napajaju izvore Bune, Bunice, Bregave i močvarni ekosustav Hutova blata — područja od iznimnog geoekološkog i hidrološkog značaja, objašnjava Spahić.

Preusmjeravanje voda Zalomke prema Bilećkom jezeru, dodaje, značilo bi slabljenje, pa i presušivanje izvora, što bi dovelo do nestanka života u nizvodnim ekosustavima. Već sada su, ističe, zabilježeni padovi izdašnosti pojedinih vrela.

Posebno zabrinjava sudbina stanovnika Berkovića i okolnih mjesta, koji zavise od lokalnih izvora, a koji bi – ako se projekt dovrši – mogli ostati bez stabilnog vodoopskrbnog sustava.

Dok jedni najavljuju megavate, istini za volju nije poznato kome. Koncesija je produžena sa 30 na 50 godina, ugovori su nedostupni javnosti, a mi upozoravamo na gubitak cijelih vodonosnih sustava i prirodne ravnoteže koju krš gradi milijunima godina. To nije samo ekološko, već i civilizacijsko pitanje – odnos prema prostoru koji bismo trebali čuvati, a ne iscrpljivati, rekao je Spahić za Radio Sarajevo.

Posebno oštar u ocjeni, akademik Spahić smatra da je šutnja državnih institucija možda i najopasniji aspekt cijelog projekta.

-Prema važećim zakonima i međunarodnim obavezama, nijedan projekt koji zahvaća vodne resurse međunarodnog karaktera, kakvi su oni u slivu Neretve, ne može biti odobren bez suglasnosti državnih organa i procjene prekograničnih utjecaja. To znači da se ‘Gornji horizonti’ faktički realiziraju mimo zakonskih i institucionalnih procedura koje bi trebale štititi interese Bosne i Hercegovine, upozorava Spahić.

Takva šutnja, dodaje, nije neutralna:

Kada institucije ne reagiraju, to nije znak neznanja, nego nedostatka odgovornosti i hrabrosti da se zaštiti ono što je zajedničko dobro. Umjesto da budu garant provođenja zakona, država je postala nijemi svjedok devastacije vlastitog geografskog prosto

Unatoč činjenici da je dio projekta već realiziran, Spahić ističe da vlasti Federacije BiH još uvijek mogu i moraju djelovati.

Ako Federacija sada ne reagira, sutra će štititi suhe izvore, vrela, korita pritoka i samu Neretvu,” upozorio je.

Kao ključne mjere navodi:pokretanje međunarodne zaštite prema Espoo i Aarhuškoj konvenciji, donošenje Uredbe o zaštiti prirodnih izvora i riječnih sustava povezanih s “Gornjim horizontima”, zahtjev za potpunu ekološku procjenu i javnu raspravu o utjecajima projekta.

Zaslanjivanje donje Neretve, pad dotoka svježe vode u deltu i nestanak izvora poput Bune, Bunice i Hutova blata već su znakovi ozbiljne hidrološke neravnoteže. Ako se ovakav trend nastavi, Hercegovina bi mogla postati simbol ekološke pustinje umjesto izvora života,”zaključio je Spahić za Radio Sarajevo.

Piše: Stanisalv Soldo / Slobodna Dalmacija