Danas je u Metkoviću svečano obilježena 35. obljetnica ustrojavanja A satnije Zbora narodne garde Metković, prve postrojbe Hrvatske vojske u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.
Obilježavanje je organizirala Udruga veterana 4. gardijske brigade Dubrovačko-neretvanske županije, okupivši brojne nekadašnje pripadnike postrojbe, predstavnike državnih, županijskih i gradskih institucija, policije, vatrogastva te građane.
Program je započeo okupljanjem živućih pripadnika A satnije u Sportskoj ulici, nakon čega je ulicama grada održan svečani mimohod. Sudionici su kroz Metković pronijeli veliku hrvatsku zastavu uz pratnju Gradske glazbe Metković. U mimohodu su sudjelovali predstavnici Grada Metkovića, Dubrovačko-neretvanske županije, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske te vatrogasnih postrojbi.
Središnji dio obilježavanja održan je u Industrijskoj ulici, na prostoru nekadašnje vojarne A satnije ZNG-a, gdje je otkriveno spomen-obilježje posvećeno pripadnicima postrojbe. Svečanost je započela izvođenjem hrvatske himne u izvedbi Klape Delta.
Ratni put A satnije prisutnima je predstavila Romana Gabrić, podsjetivši na ulogu postrojbe u prvim danima Domovinskog rata te njezin doprinos obrani juga Hrvatske.
Okupljenima su se potom obratili jedan od ratnih zapovjednika postrojbe Dane Rendulić, gradonačelnik Metkovića Dalibor Milan, Nikša Sentić u ime župana Dubrovačko-neretvanske županije Blaža Peze, Eleonora Pavlović u ime potpredsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda te Ante Danić u ime potpredsjednika Vlade i ministra obrane Ivana Anušića.
Spomen-obilježje svečano je otkrio Ivo Čotić, prvi ranjeni pripadnik A satnije ZNG-a, dok je blagoslov predvodio don Nedjeljko Kešina.
RATNI PUT A SATNIJE ZNG-a METKOVIĆ
A satnija ZNG-a Metković ustrojena je 1. lipnja 1991. godine kao prva profesionalna postrojba u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, čime započinje organizirana obrana tadašnje općine Metković i doline Neretve.
Nakon priprema koje su započele tijekom svibnja 1991. godine, postrojeno je oko 120 gardista, a ubrzo su im se pridružili i dragovoljci iz zapadne Hercegovine. Slijedilo je intenzivno opremanje, naoružavanje i vojna obuka.
Vatreno krštenje postrojba je doživjela 14. i 15. rujna 1991. godine u akciji „Zelena Tabla – Male Bare“ u Pločama. A satnija imala je ključnu ulogu u zauzimanju skladišta naoružanja „Male Bare“, čime je omogućeno naoružavanje hrvatskih postrojbi od Dubrovnika do Šibenika i šire. U borbama kod vojarne „Sidrište“ ranjeni su Ilija Volarević, Ivica Marušić i Ivo Čotić, prvi ranjenici postrojbe.
Nakon početka agresije na jug Hrvatske 1. listopada 1991. godine, A satnija uključuje se u obranu šireg dubrovačkog područja. Posebno značajnu ulogu imala je u obrani Čepikuća, gdje je zajedno s drugim hrvatskim postrojbama mjesecima zaustavljala nadmoćnije snage JNA i srpsko-crnogorskog agresora.
Pripadnici satnije bili su svakodnevno izloženi topničkim, pješačkim i zračnim napadima, a sudjelovali su u brojnim borbenim i diverzantskim zadaćama na području Dubrovačkog primorja.
Treći vod satnije sudjelovao je u obrani Dubrovnika, gdje je raspoređen na crti obrane Knezovi – Pobrežje – Petrovo Selo. U tim borbama ranjeni su Amir Voloder, Tadija Barišić i Zoran Kaleb, koji je tom prilikom zarobljen.
Tijekom borbi za obranu Stona i Pelješca krajem studenoga i početkom prosinca 1991. godine, satnija je ponovno bila među ključnim postrojbama koje su zaustavile neprijateljsko napredovanje prema poluotoku. U tim teškim borbama poginuo je Renato Čović, dok je veći broj pripadnika ranjen.
Početkom 1992. godine postrojba ulazi u sastav 116. brigade Hrvatske vojske te sudjeluje u borbama na neumskom i stolačkom bojištu, uključujući oslobađanje i obranu položaja na području Drijena, Rujnice, Stolova, Vodenog Dola, Drenovca i Prenja.
Tijekom operacija na stolačkom ratištu poginuo je Eugen Erjauc, dok su brojni pripadnici ranjeni u svakodnevnim borbama za očuvanje dostignutih položaja.
Početkom 1993. godine satnija se vraća u sastav 4. gardijske brigade, gdje postaje 3. satnija 3. bojne. Već 22. siječnja iste godine sudjeluje u Vojno-redarstvenoj operaciji Maslenica, jednoj od najvažnijih operacija Domovinskog rata.
U operaciji Maslenica i borbama koje su uslijedile poginuo je Marijo Nikolić – Kiš, dok je čak 14 pripadnika satnije ranjeno.
Pripadnici nekadašnje A satnije ZNG-a Metković sudjelovali su i u svim završnim pobjedničkim operacijama Hrvatske vojske:
„Zima ’94“, „Ljeto ’95“, „Oluja“, „Maestral“ i „Južni potez“.
Posljednji poginuli pripadnik postrojbe bio je Stjepan Dropulić iz Ploča, koji je život položio 23. prosinca 1994. godine tijekom operacije „Zima ’94“ na Dinari.
Od svog ustrojavanja 1991. godine pa do završetka Domovinskog rata, A satnija ZNG-a Metković dala je nemjerljiv doprinos obrani juga Hrvatske i stvaranju slobodne, samostalne i neovisne Republike Hrvatske.
