Vinogradari iz Pojezerja godinama upozoravaju na problem koji, tvrde, ozbiljno ugrožava domaću proizvodnju. U Hrvatsku stižu velike količine uvoznog grožđa, a među proizvođačima postoji sumnja da dio grožđa deklariranog kao stolno završava u proizvodnji vina. Ako se to potvrdi, pitanje više nije samo tržišne konkurencije, nego zakonitosti i kontrole uvoza.
U vinogradima Pojezerja ponovno se govori o istom problemu – kako prodati domaće grožđe kada otkup izostaje, cijene padaju, a na tržištu se pojavljuje konkurencija iz drugih zemalja, piše Slobodna Dalmacija.
Problem nije samo u tome što Hrvatska uvozi grožđe. Uvoz je dopušten i sam po sebi nije sporan. Pitanje je što se događa s uvezenim grožđem nakon što prijeđe hrvatsku granicu.
Prema dostupnim podacima, Hrvatska godišnje uvozi velike količine svježeg grožđa. Među zemljama iz kojih grožđe dolazi posebno se ističu Italija, Nizozemska, Njemačka, Slovenija, Moldavija i Sjeverna Makedonija. Upravo je makedonsko grožđe godinama posebno zanimljivo vinogradarima na jugu Hrvatske.
Stolno grožđe ili sirovina za vino?
Tu se nalazi srž problema. Za uvoz svježeg grožđa koje nije namijenjeno preradi u vino vrijede posebna pravila. Hrvatska Carinska uprava razlikuje stolno grožđe od grožđa koje bi se moglo koristiti za proizvodnju vina. Za određene kategorije uvoza potrebna je dokumentacija kojom se potvrđuje namjena robe.
Iz Sjeverne Makedonije, prema statističkim podacima, prošle je godine uvezeno 921 tisuća kilograma svježeg grožđa, pri čemu se ne navodi je li riječ o vinskom ili stolnom grožđu.
Drugim riječima, nije svejedno ulazi li preko granice grožđe koje će završiti na stolu potrošača ili grožđe koje će završiti u vinariji. Upravo zato vinogradari iz Pojezerja traže pojačane kontrole.
Njihova je sumnja jednostavna: dio grožđa može biti deklariran kao stolno, a nakon ulaska u Hrvatsku završiti kod kupaca koji ga koriste za proizvodnju vina.
To zasad treba tretirati kao sumnju koju nadležna tijela trebaju provjeriti, a ne kao već dokazanu činjenicu.
Zašto je to važno domaćim vinogradarima?
Domaći vinogradar mora zasaditi vinograd, održavati nasad tijekom cijele godine, zaštititi ga od bolesti i štetnika, obaviti rezidbu, obradu tla i berbu te snositi sve troškove proizvodnje.
Ako istodobno na tržište ulazi jeftinija sirovina iz inozemstva, domaće grožđe postaje sve teže prodati.
Situacija je dodatno otežana činjenicom da Vrgorka ove godine nije planirala otkupljivati grožđe od lokalnih proizvođača, a kao jedan od razloga navodi nedostatak financijskih sredstava za otkup. Za stotine malih proizvođača to znači vrlo jednostavnu računicu: grožđe je ubrano, ali kupca nema.
Grad Vrgorac, Općina Pojezerje i Grad Ploče zatražili su od države pojačan nadzor prometa i trgovine grožđem. Državni inspektorat najavio je, odnosno provodi, pojačane kontrole, uključujući promet, prodaju i dopremu grožđa vinarijama.
To je upravo ono što vinogradari traže. Ne traže zabranu uvoza. Traže da se provjeri što je uvezeno, pod kojom deklaracijom, odakle je došlo, kome je prodano i gdje je završilo.
Ako je riječ o stolnom grožđu, ono mora završiti u lancu koji odgovara toj deklaraciji.
Ako se, međutim, utvrdi da je grožđe koje je ušlo pod jednom namjenom završilo kao sirovina za proizvodnju vina, tada nadležna tijela moraju utvrditi tko je odgovoran i kako je takva roba prošla kontrolni sustav.
Zato je danas najvažnije pitanje vrlo konkretno: Koliko se grožđa u Hrvatsku uvozi kao stolno, a koliko tog grožđa na kraju završi u proizvodnji vina?
Odgovor se ne može dobiti samo gledanjem statistike ukupnog uvoza. Potrebno je povezati podatke o uvozu s podacima o prijevozu, prodaji, krajnjim kupcima i evidencijama vinarija. Tek tada može se utvrditi postoji li ono na što vinogradari iz Pojezerja upozoravaju godinama.
Važno je pritom naglasiti da problemi domaćih vinogradara nisu nužno posljedica samo uvoza. Na cijenu i plasman grožđa utječu i količina domaćeg uroda, potražnja, stanje vinarija, mogućnosti skladištenja i prerade te financijska sposobnost otkupljivača. Ali upravo zato je potrebno ukloniti svaku sumnju.
Ako je uvoz zakonit i grožđe se koristi u skladu s deklariranom namjenom, to trebaju potvrditi kontrole. Ako nije, potrebno je utvrditi tko je prekršio pravila jer priča o uvoznom grožđu nije samo priča o trgovini. To je pitanje opstanka jezersko-vrgorskih vinogradara.
Piše: Stanislav Soldo / Slobodna Dalmacija
