Najpoznatiji i najpopularniji običaj vezan uz Veliki tjedan u Metkoviću su svakako žudije. Taj običaj vezan je isključivo za Veliki tjedan, i to od Velikoga četvrtka navečer, do Uskrsnoga bdijenja. Žudije su obično mladi ljudi, do 35 godina života, koji moraju biti uzorni vjernici i građani.
Žudije su u župi osnovane još daleke 1857. i to su, prema postojećim podacima, vjerojatno najstarije žudije u cijeloj Dalmaciji. Osnovao ih je Ante Gluščević, Metkovac, koji je bio sjemeništarac u Lorettu, odakle je i donio taj običaj u Metković. Iz Metkovića se taj običaj proširio po cijeloj dolini Neretve, a dalje vjerojatno i po Dalmaciji. U početku (dok je još bila stara crkva) bila su samo četvorica žudija, odjevena u kartonske odore, koje su vrlo brzo zamijenjene platnenim. Gradnjom nove crkve njihov se broj povećava na šesnaest, a danas su dvadeset i dvojica. Najveća njihova uloga je na Veliki petak. U procesiji na Veliki petak oni su uza svećenika i Šimuna Cirenca u središtu pozornosti. Dijele se u tri skupine.
Prva su skupina šimunaši, njih četvorica, koji prate Šimuna Cirenca. Odjeveni su u žute haljine s kacigama na glavi. Nose koplja sa sječivom, mačeve o pojasu i štitove.
Druga su skupina već spominjani baldakinaši koji prate baldahin pod kojim ide svećenik u procesiji s Presvetim. Odjeveni su u crvene haljine i prsluke s istim oružjem kao i šimunaši, ali bez štitova.
Treća i najbrojnija skupina su gardisti, njih dvanaest, koji cijelim putom stupaju strogim vojničkim korakom. I oni su odjeveni u crvene haljine s prslucima, nose kacige bez perjanice, kao oružje – koplja (bez sječiva), a o pojasu mačeve. Svaku od tih skupina predvode vođe odjevene u ljubičaste haljine s kacigama ukrašenim perjanicama, a od oružja nose mač ili buzdovan i štit u ruci. Žudije su tijekom Vazmenoga trodnevlja značajan dio pučke pobožnosti. Vrlo bitno je, ipak, reći da žudije nisu „smetnja“ ili „konkurencija“ liturgiji, nego je na neki način upotpunjuju. Liturgija ne smije trpjeti od žudija, i ako se pravilno shvati njihova uloga, dobiva se potpuna slika obreda s pučkim običajima u Vazmenom trodnevlju u Župi sv. Ilije. Puk, obično s razlogom, veli da potpuno shvatiti žudije i njihovu ulogu u obredima mogu samo Metkovci ili oni koji već dugo žive u Metkoviću.
Prema diplomskom radu fra Domagoja Volarevića.
