Ana Šeput iz Metkovića studirala je kineski jezik pa se javila za prevoditeljicu na gradilištu Pelješkog mosta. Ističe da poznaje kineski jezik te da je i boravila u Kini, što bi joj trebala biti dovoljna referencija za posao na gradilištu Pelješkog mosta.
Ana je kao i brojni drugi Neretvani zainteresirana za rad na gradilištu Pelješkog mosta, a tvrtka China Road and Bridge Corporation ovih dana na veliko traži radnike po Neretvi. Čak je održana i prezentacija poslova u Metkoviću na kojoj su se zainteresirani mogli informirati o uvjetima rada i plaćama. Traže se inženjeri, vozači i prevoditelji. Ana ipak ima veliku šansu postati dio tima CRBC-a, jer poznaje kineski jezik i kulturu.
– Studirala sam hrvatski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Tijekom studiranja saznala sam da postoji slobodni studij sinologije (kineskog jezika) na istom fakultetu. Nakon tri godine studiranja sinologije dobila sam stipendiju Vlade Republike Kine te tako dobila priliku biti godinu dana u Xiamenu, prekrasnom gradu na obali Kine, blizu Tajvana. Tamo sam pohađala nastavu kineskog jezika s kolegama iz ostalih krajeva svijeta – ispričala nam je Ana Šeput, mlada Metkovka koja se nada da će dobiti angažman na gradilištu Pelješkog mosta u Komarnoj i Brijesti.
– Vrlo sam zainteresirana za posao u China Road and Bridge Corporation, kompaniji koja će graditi pelješki most. Vjerujem da bih mogla obavljati usluge prevođenja uz dodatne administrativne poslove. Na taj način mogu pridonijeti lakšem sporazumijevanju radnika koji će biti uključeni u projekt, a istovremeno i dalje razvijati svoje vještine te dobiti novo radno iskustvo, reći će Ana, koja ima sve kompetencije za obavljanje tih poslova.
– Predala sam svoj životopis i već sam u kontaktu s njima. Razgovarat ćemo pa ćemo vidjeti što dalje, oprezno dodaje.
Svjedoci smo da mladi napuštaju Hrvatsku. U potrazi za boljim poslom odlaze u Irsku ili zemlje zapadne Europe. Ipak, naša sugovornica Ana Šeput nije dio te priče jer je njoj posao došao na kućni prag.
Cijeli razgovor s Anom Šeput možete pročitati na portalu Slobodne Dalmacije.
Piše: Stanislav Soldo/Slobodna Dalmacija