Luka Bebić, bivši predsjednik Sabora, bliski suradnik predsjednika Franje Tuđmana i jedan od najbližih suradnika premijera Ive Sanadera, glumi da živi mirnim umirovljeničkim životom. Kreće se na relaciji između Komarnog i Zagreba. Ne želi to pokazati, ali zna sve, komunicira s ljudima koji su i dalje aktivni u politici, ali trudi se prikazati kao politički umirovljenik, stoji u uvodu u veliki intervju što ga je dao za tjednik Globus.
Posebno ga pogađaju novinski tekstovi u kojima piše da je projekt gradnje Pelješkog mosta pokrenuo Dubrovačko-neretvanski župan Ivan Šprlje. Činjenica je da je govor u Saboru o potrebi gradnje tog mosta Luka Bebić održao godinu dana prije nego što je Šprlje uopće bio izabran za župana.
– Izgradnja mosta od Kleka, odnosno Komarne k poluotoku Pelješcu, otprilike po sredini sadašnjeg otoka gdje je najuži kanal, a iznosi 2100 metara i, po nekim već napravljenim studijama, koštao bi oko 50 milijuna maraka”, stoji u zapisniku sa sjednice Sabora održane 1. listopada 1998. Bebić je u svom govoru podrobno argumentirao i dokazivao koliko je taj projekt koristan za cijeli jug Hrvatske i otoke na dubrovačkom području. “U mom kraju, neretvanskom, Dubrovačke županije već sada postoji inicijativa da se ide u narodni zajam jer to nisu nikakvi veliki novci i da se gradi, ako nikako drugačije, s narodnim zajmom da se gradi jedan takav objekt… Luka Bebić bio je optimist. Desetak godina kasnije počela je velika ekonomska kriza i od projekta koji je pokrenula Vlada Ive Sanadera privremeno se odustalo.
Andrej Plenković već je dvije godine na čelu HDZ-a i Vlade. Kako ocjenjujete njegov rad i učinak kao šefa stranke i predsjednika Vlade?
– Poprilično sam izvan događanja, u mirovini sam. Ali, mislim da je situacija stabilizirana, mada puno problema nije riješeno. Ima puno malicioznih napada na Vladu, bez nuđenja bilo kakve alternative. Ne mislim ja da je sada sve dobro. Moramo se svi skupa složiti oko najbitnijih stvari. Došlo je vrijeme za jedan pravi društveni konsenzus.
Mislite li pod konsenzusom i na veliku koaliciju?
– Do konsenzusa se može doći i bez velike koalicije. Treba se dogovoriti s oporbom oko najbitnijih tema: obrana, nacionalna sigurnost, vanjska politika, pa i obrazovanje, zdravstvo… Opći konsenzus je moguć. A velika koalicija je nama potrebna da napokon zaključimo Drugi svjetski rat. Neka povjesničari izučavaju rat i poraće, neka polemiziraju, ali ne treba s time stalno zagađivati dnevnu politiku.
Cijeli intervju možete pročitati u novom izdanju Globusa.
Autor: Zdravko Milinović/JL
