Stojanu Vučićeviću, pjesniku kojem je domovina hrvatski jezik i koji je u svoj lirski svijet unio Rijeku i Brdo, simbole svoga duhovnog zavičaja u kojem se ponekad kretao i kao ranjenik na putu, posvećena je nova zbirka, Izabrane pjesme.
Prošlo je trideset godina otkako nas je pjesnik napustio, i to je bio povod Ogranku Matice hrvatske u Metkoviću da pokrene ovo vrijedno izdanje. Izbor je priredio likovni i književni kritičar i esejist Milan Bešlić koji je večeras u Galeriji GKS-a u Metkoviću predstavio Vučićevićev pjesnički opus stavivši ga uz bok velikim hrvatskim pjesnicima 20. stoljeća.
Vučićevićeve stihove su kazivali Ana i Vatroslav Markotić, a u glazbenom dijelu nastupio je kantautor Darko Matičević koji je uglazbio i večeras izveo Vučićevićevu pjesmu Neretva koju je pjesnik posvetio majci i u kojoj se tako zorno očituje njegova ukorijenjenost u zavičaj:
I da ti ispunim postelju pjesmom
ostaješ rijeka, rijeka u meni
Kad val ti krade iz ponoći zvijezdu
I čamci sjete izviru iz vena
Dugo, o dugo, u vir ću ti ronit
Da negdje na žalu nađem mili
Od pepela lik; pa ćemo se lijepo
U oblutak spojit i vrisnuti tuzi
Od safira slik
Neka si voda, s ribama ću teći
Nek lasta zida snove ispod mosta
U ovoj noći s popcem ćemo pjevat
Do Ušća gdje nas slani grobar čeka
Među publikom, uz Stojanovu braću, bio je prisutan i akademski slikar Vatrosav Kuliš koji je jednoć napravio Stojanov portret koji resi naslovnicu ovoga izdanja. O pjesnikovu životu koji je uključivao i uzništvo na zloglasnom otoku Sveti Grgur govorio je Božidar Lovrić, predsjednik Matičina ogranka u Metkoviću koji je i izdavač ove zbirke.
Na kraju, prigoda je pa se još jednom naglas pitamo, zašto naše obrazovne ili kulturne ustanove ne nose u svom nazivu imena velikana riječi i duha koje je dala Neretva, ta zemlja i taj kamen umočeni u more što dodiruje Beskraj u kojem počiva ljudski duh… A zavrijedili su!
