Zbog produljenog kaznenog djela zloporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju, odnosno povrede dužnosti zaštite tuđih zakonitih imovinskih interesa, nepravomoćnom je presudom Županijskog suda u Dubrovniku poduzetnik Andrija Popović (57) osuđen na tri godine zatvora.
Riječ je o sudskom pravorijeku za aferu “Veletržnica Opuzen”d.o.o. kojoj je Popović bio direktor i jedini član Uprave s ovlastima zastupanja i upravljanja imovinom društva, piše Dubrovački vjesnik.
Pozajmice od 9,5 milijuna kuna
Prema presudi, Popović od siječnja 2004. do prosinca 2012. godine nije s imovinom društva pažljivo upravljao niti je sredstva na računu veletržnica namjenski koristio. To se odnosi na pribavljanje nezakonite imovinske koristi sebi i drugima, a na štetu Veletržnice koja ni do danas još nije izgrađena. Podsjetimo, Fond za razvoj i zapošljavanje dokapitalizirao je Veletržnicu Opuzen i na račun tvrtke, otvoren kod Reiffesenbank Austria, listopada 2005. doznačio 2,5 milijuna kuna. Kolovoza 2006. godine bespovratno je doznačio 9,5 milijuna kuna na račun tvrtke kod Credo banke. Međutim, od 17. siječnja 2004 do 24. svibnja 2012. Popović je s žiro-računa u Reiffeisenbanki uzeo 139.307 kuna gotovine poslovnom Mastercard- karticom, a sa šaltera blagajne još 219.190 kuna, a da trošak novca nije opravdao nikakvim računima nego je 358.497 kuna sebi zadržao.
Popović je kao direktor Veletržnica Opuzen, u ime te tvrtke neosnovano sklapao ugovore o zajmu s raznim tvrtkama, odnosno pravnim osobama u ukupnom iznosu od 8,839.500 kuna, a da nije ugovorio i osiguranje povrata sredstava. Tako je u ime Veletržnica kao zajmodavca sklopio ugovore te Nogometnom klubu Neretvanac iz Opuzena u 2005. godini isplatio dvije a u 2011. godini još jednu pozajmicu u ukupnom iznosu od 40 tisuća kuna. Gradu Opuzenu je ožujka 2005. posudio 500 tisuća, a od rujna 2006. do veljače 2007. još 600 tisuća kuna, dok je 2005. godine komunalnom poduzeću Čistoća Opuzen posudio 60 tisuća kuna, a iste je godine i tvrtki Lapis lazuli 300 tisuća kuna, piše Dubrovački vjesnik.
Pozajmice braniteljima, Gusarima…
Opuzenskom Centru za poduzetništvo Popović je od 2006. do 2009. četiri puta posudio 195 tisuća kuna, a Poduzetničkoj zoni Opuzenu veljači 2007. pozajmio je 300 tisuća kuna, lipnja 2007. trgovačkom društvu Pauk d.o.o. (nije riječ o tvrtki iz Metkovića!, op.ur.) pozajmio je 250 tisuća, a Hrvatskom odbojkaškom poolu od prosinca 2007. do siječnja 2008. u u četiri navrata ukupno 80 tisuća kuna. Siječnja 2008. godine posudio je trgovačkom društvu Fulgur d.o.o. 300 tisuća, a trgovačkom društvu Verona d.o.o. od studenog 2007. do svibnja 2008. u četiri pozajmice posudio ukupno 1,480 milijuna kuna. Godine 2008. u veljači, srpnju i studenom pozajmljuje trgovačkom društvu Indigo Plavo d.o.o. kojem je osnivač i vlasnik njegova supruga Ivana Nikolić Popović ukupno 2,546.500 kuna, a iste godine u lipnju odobrava pozajmicu trgovačkom društvu Gusari s Neretve d.o.o. od 60 tisuća, a u studenome tvrtki Generalšport pola milijuna te Počasnom Bleiburškom vodu 100 tisuća kuna, a srpnja 2010. godine još 30 tisuća kuna.
Kulminacija pozajmica uslijedila je 2009. godine, kada Zadrugi neretvanski branitelji posuđuje 300 tisuća, a Zadrugi neretvanskog branitelja 287 tisuća kuna. Ugovor o pozajmici od 20 tisuća kuna sklapa s trgovačkim društvom Croatiamex, ali im uplaćuje samo 10 tisuća kuna, dok trgovačkim društvima Propik d.o.o. i Isar d.o.o. pozajmljuje 150.000 odnosno 50.000 kuna. Od veljače 2009. do siječnja 2011. godine sklopio je čak osam ugovora o zajmu u visini 1,025 milijuna kuna s trgovačkim društvom Opus gradnja d.o.o. kojem je osnivač i vlasnik njegova majka Iva Popović. No, s tom je tvrtkom listopada 2010. godine sklopljeno šest aneksa ugovora kojima je rok otplate produžen do 2016. godine dok je, unatoč milijunskoj vrijednosti ugovora, majčinoj tvrtki uplaćena 861 tisuća kuna. U lipnju 2010. udruzi Hrvatski povratnici iz inozemstva posudio je 50 tisuća kuna, a siječnja 2011. sklopio ugovor o zajmu 125 tisuća kuna s trgovačkim društvom Indigo partneri d.o.o. kojem je on osobno osnivač i vlasnik.
Spomenutim su ugovorima zajmoprimcima isplaćeni novci, ali nastala dugovanja oni nisu vratili Veletržnici Opuzen d.o.o. Nakon toga je asignacijama i cesijama, odnosno prijebojem potraživanja ugovoreno da Zadruga neretvanski branitelji iznos od 134.800,52 kune plati na Popovićev osobni račun, a da Generalšport iznos od 56.350,24 kune plati njegovoj tvrtki Indigo partneri d.o.o. Time su Veletržnice Opuzen oštećene za 8,839.500 kuna, a ukupno pričinjena šteta iznosi 9,197.997 kuna, čime je Popović onemogućio poslovanje Veletržnica.
Pozajmljivao, a nije smio
Presudom oštećenoj Veletržnici Opuzen djelomično je prihvaćen imovinskopravni zahtjev tako da joj optuženi Popović u roku 15 dana od pravomoćnosti presude mora isplatiti 5,518.053,27 kuna. Za preostali traženi iznos Veletržnica je upućena na posebnu parnicu, a optuženik pod prijetnjom ovrhe u istom roku mora platiti 3.000 kuna paušalnih sudskih te 3.018 kuna troškova svjedoka, kao i 44.451 kunu troškova sudskih vještaka.
Popović je trosatnu obranu iznio na kraju sudskog postupka, ali je odgovarao samo na pitanja svojih branitelja, ne i na pitanja suca ili zamjenice županijskog državnog odvjetnika. Predsjednik Vijeća Županijskog suda je naglasio da je optužnica Županijskog državnog odvjetništva koju zastupala Katija Kristović, dokazana nalazima sudskih vještakinje za računovodstvo i financije, te da je Popović zajmove dijelio iako je znao kako to ne smije.
Pravdao se da je novac stajao na računu te da je pozajmice davao uz kamate i osiguranje jamstva. No, sud je zaključio kako trgovačka društva kojima ih je odobravao nisu bila solventna, a da jesu, pozajmice bi vjerojatno tražili od poslovnih banaka. Točno je da su neki pozajmljivači to i učinili, ali su ih banke odbile a što je, stoji u obrazloženju, Popović mogao i morao znati prije nego se s njima upustio takav odnos. Uz to, riječ je o državnom novcu. Sud je imovinski zahtjev Veletržnica samo dijelom prihvatio jer su neke tvrtke vratile uzete pozajmice od oko 3,5 milijuna kuna. To je Popoviću priznato kao olakotna okolnost, ali je tvrtku kojoj je vodio ipak oštetio, a poslovne troškove nije pravdao čak ni računima za gorivo, smještaj i slično.
Piše: Ahmet Kalajdžić/Dubrovački vjesnik
