Ante Šprlje je, prema riječima Nike Pinter odvjetnice pok. generala Slobodana Praljka, jedni od hrvatskih dužnosnika u 13 godina šutnje pokazao interes za slučaj “šestorka”, tj. sudski proces koji se vodio pred Međunarodnim sudom u Haagu a u kojem se za ratni zločin teretio vrh Herceg-Bosne, HVO-a i posredno sama Hrvatska. Epilog te 14-godišnje sudske farse koja se na kraju pretvorila u tragediju dogodio se 29. studenog 2017. General Praljak, poput stoika, nije prihvatio biti osuđen da do kraja života sam sebi kopa grob već se odlučio za časnu smrt uz jasnu poruku: Slobodan Praljak nije ratni zločinac. S prijezirom odbacujem vašu presudu.
Nino Raspudić, britak kakav zna biti, jasno u ovoj tragediji međunarodne pravde vidi tragediju vlasti koja vodi ovaj narod: Haaški je sud Hrvatskoj posredno presudio i da je najidiotskija zemlja na svijetu. Dijeliš susjednu zemlju tako što je podijeliš na srpski i muslimanski dio, a svoj narod ostaviš bez entiteta, iako si ratni pobjednik.
A u jučerašnjm izdanju Spektra Slobodne Dalmacije svoja sjećanja na susret sa “šestorkom” i generalom Praljkom opisuje sam Ante Šprlje. Tekst zaslužuje biti prenesen u cijelosti…
Uz to, onako velik i robustan, i po vlastitom karakteru bio je sklon velikim, koji put i poniznim gestama. I onda kada je istrčao iz rova i kod Grahovine svojim tijelom zaštitio majke i supruge vojnika JNA – istih onih vojnika koji su pucali po njegovim postrojbama nedaleko od Sunje – koje su sinovima došle u posjet. I onda kada je, na opći šok svojih podređenih, potpisao propusnicu stranim novinarima za ulazak u logore pod njegovom vlašću. I kada se direktno običavao u kompletnoj uniformi i naoružan pojavljivao u Zagrebu na zagrebačkim glumačkim okupljalištima. I kada je u Prozoru stao na tenk i snagom vlastitih riječi vratio golobradu , rasutu vojsku na linije u Uskoplju koje su počele popuštati. I kada je, na svoju ruku, pustio Muslimane zarobljene kod Rame i Prozora, a u svojem stanu u Zagrebu i vikendici udomio Bošnjake protiv kojih je na terenu ratovao.
Znam da mene drže kao nekog ljevičara, socijalista. No ja sam samo realan čovjek i ne želim dopustiti da se vihor ludila prebija preko leđa naroda – povjerio je Praljak tadašnjem ministru pravosuđa Anti Šprlji kada ga je ovaj, u mandatu Oreškovićeve vlade, posjetio u Scheveningenu. Šprlje je prekinuo tako dugogodišnji post u skrbi hrvatskih Vlada za sudbinu „šestorke“ optuženih, potom osuđenih bosanskohercegovačkih Hrvata. Devedeset devet posto vremena tijekom njihova dva susreta u haaškom zatvoru pričao je Praljak. Citirao je Šprlji grčke filozofe i odavao dojam iznimno odlučne, inteligentne i načitane osobe. Metkovski mostovac danas se sjeća kako Praljkovi stavovi nisu bili nacionalistički, niti su odražavali mržnju prema drugom narodu.
Vjerojatno zbog toga i nije podnosio što njegovi argumenti u Haagu ne prolaze. Tada mi je otvoreno rekao da neće prihvatiti apsolutno ništa osim oslobađajuće presude. Vidjelo se da ide na sve ili ništa – otkriva za Spektar Šprlje.
