Na četvrtom izdanju La Mezza Dell’Acqua polumaratona, održanog u malom talijanskom mjestu Briotti, Ante Živković pobijedio je rezultatom 1:17:08. Bio je to njegov drugi nastup na toj utrci; prije dvije godine završio je kao sedmi s 1:23:27 što je bio dotad njegov najbolji rezultat u utrkama na 21 kilometar.
Ovogodišnja utrka održana je na 1.000 metara nadmorske visine, staza je bila sličnija Trailu nego cestovnoj utrci, no našem odličnom dugoprugašu to nije previše smetalo. Ciljem je prošao 53 sekunde prije Paola Polija i 2,5 minute prije trećeplasiranog Daniele Bertolinija.
Kako ne volim kalkulirati već nakon 500 metara utrke sam prešao u vodstvo, Daniele Bartolini me pratio sve do trećeg kilometra, ali sam čuo da teško diše i shvatio da taj početni tempo ne može držati cijelu utrku. Više od njega brinula me grupa od tri trkača iza nas u kojoj je bio pobjednik iz 2015. godine, Giovanni Arduini. Već od petog kilometra sam ostao daleko ispred svih u vodstvu, ali bilo je teško trčati jer je podloga dosta usporavala, a i večer prije sam trčao utrku od 10 kilometara u Slavonskom Brodu, tako da sam jedva čekao okret na 10. kilometru kako bih vidio gdje mi je konkurencija, prepričao nam je Ante prvi dio utrke.
U tom trenutku Paolo Poli je bio drugi sa zaostatkom od oko 130 metara, dok je ostatak kasnio više od 220 metara. No pojavio se problem.
Manji je problem bio što je iza mene bila utrka u Slavonskom Brodu, a veći činjenica da sam u Zagrebu čekao autobus za Italiju puna tri sata. Kasnio je zbog gužvi na granici, pa sam već pomislio i da ću zakasniti na start. Nakon okreta počeo me svladavati umor i bojao sam se da ću brzo izgubiti stečenu prednost. Odbrojavao sam kilometar po kilometar, a na 15. kilometru, prije jaka dva uspona. Odlučio sam ih istrčati pod svaku cijenu. Prije dvije godine sam ih prehodao. Srećom, 2,5 kilometra prije cilja bio je zadnji okret na kojem sam shvatio da drugoplasirani zaostaje oko 240 metara, a trećeplasirani više od 500, pa sam se shvatio da na kraju u najgorem slučaju mogu biti drugi. No opet, razmišljao sam, tko je vidio voditi utrku 19 kilometara i na kraju izgubiti i to još u Italiji, zaključio je Živković koji do kraja doista nije ispustio prvo mjesto.
Na kraju, ako nikad niste čuli za Briotti, nemojte se čuditi i uzrujavati. Osim što se nalazi u pokrajini Lombardija i oko 130 kilometara sjeveroistočno od Milana, zanimljivost mjesta u kojem je održana utrka svakako je činjenica da je mjesto na posljednjem popisu stanovništva 2011. godine brojalo točno 35 žitelja, dok je na utrci – ako uključimo natjecatelje u polumaratonu te utrkama na 10 i 5 kilometara – bilo gotovo sedam puta više ljudi.
Tekst: Neven Miladin
