Portal Telegram donio je ovih dana eksluzivnu priču o tome kako je Metkovka sa  zadarskom adresom Antonija Mlikota, docentica Odjela za povijesti umjetnosti sa Sveučilišta u Zadru, nakon pola stoljeća pronašla sliku čuvenog Paula Kleea koja je prije pola stoljeća ukradena iz vile u Zagrebu. Ona je, naime, sada u privatnom vlasništvu u Berlinu.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA

Oko 1929. Paul Klee slika svoj poznati Utvrđeni grad (Befestigter Ort). U to će vrijeme taj gvaš svojoj bogatoj kolekciji pridodati slavna njemačka glumica Tilla Durieux koja je slikara upoznala u krugu umjetnika koje je u svom domu okupljao njezin drugi suprug, trgovac umjetninama Paul Cassirer. Samo par godina kasnije, kada će radove Kleea i ostalih Hitler nazvati izopačenom umjetnošću, tu će sliku i ostale umjetnine spakirati i bježeći pred nacistima, donijeti u Zagreb. Dugo će visjeti u njezinoj sobi u prizemnom stanu vile u Jurjevskoj 27, gdje je provela dramatične ratne i poratne godine. Tilla umire 1971. u Berlinu, a od 1969. nije poznato gdje je slika. U trenutku kad je 1969. nestanak umjetnine prijavljen tadašnjem SUP-u na posivjelom zidu zagrebačke vile ostat će samo svijetli četverokut.

Prije 50 godina u prvomajskom trobroju 1969. Večernji list objavljuje veliki tekst naslovljen Tko je ukrao Kleea?. U članku piše kako je tri dana nakon smrti Zlate Lubienski, vlasnice vile u Jurjevskoj 27 i velike zbirke umjetnina, “na misteriozan način nestalo nekoliko slika, djela Paula Kleea i Marca Chagalla”. Navodi se kako je prijavljen nestanak Kleeove slike Befestigter Ort iz zbirke Durieux. Novinar V. Novak piše kako je pokrenuta istraga protiv nepoznatog počinitelja koji je otuđio Kleeovu sliku procijenjenu na tadašnjih 50 milijuna dinara. Objašnjava čitateljima da su sve dosadašnje provale pa čak i krađa u Konzumu i Generalturistu sitnodžeparski incidenti prema vrijednosti koja je nestala iz te zagrebačke rezidencijalne vile.

Skandal je punio rubrike kulture i crne kronike. Pisalo se u medijima o tajanstvenom nestanku nekoliko puta, istraga se razvlačila do 1975., no bez rezultata, pa je cijeli slučaj, izvan uskog kruga stručnjaka, gotovo zaboravljen.

Pola stoljeća nakon tajnovitog nestanka, Antonija Mlikota, docentica Odjela za povijesti umjetnosti sa zadarskog sveučilišta otkriva malu senzaciju: slika se nalazi u privatnom vlasništvu u Berlinu.

Do tog je otkrića došla surađujući u okviru multinacionalnog europskog projekta TransCultaAA koji kroz mrežu stručnjaka istražuje transfere kulturnih dobara na području Alpe Adria. U njihovom su fokusu umjetnine koje su tijekom 20. stoljeća premještane, oduzimane, otuđivane, nacionalizirane i raseljavane s prostora Italije, Hrvatske, Slovenije, Njemačke i Austrije.

Zbirkom Durieux počela se baviti prije nekoliko godina pomažući kolegi iz druge zemlje koji istražuje sudbinu nekih od umjetnina iz njezine zbirke, a onda ju je njemačka kolegica Johanna Poltermann preko mreže TraCultaAA kontaktirala za pomoć oko utvrđivanja provenijencije za jedno drugo Kleeovo djelo koje se nalazi u Njemačkoj, a nekada je bilo u zbirci Durieux.

Kolegica Polterman zaposlena je u Staatsgalerie u Stuttgartu, upravo na radnom mjestu koje se samo i isključivo bavi provenijencijom umjetnina u zbirci. U Hrvatskoj radnih mjesta takovog naziva nažalost još nema. Kroz razmjenu podataka smo utvrdile da umjetnina koju ona istražuje nije niti stigla s Tillom u Jugoslaviju. Pitala sam kolegicu je li možda kroz dokumentaciju naišla na podatke o Utvrđenom mjestu ili Gradu, jer se različito naziva u dokumentaciji. Uz dokumente iz arhiva u Berlinu poslala mi je i sken kataloga djela Paul Kleea i ispred mene je bilo rješenje davne misterije, davno ukradena umjetnina nalazi se u privatnom vlasništvu u Njemačkoj, prepričava Mlikota.

Nakon krađe, slika je bila izlagana dva puta: najprije u Veneciji 1986. i nešto kasnije u Madridu, no nitko iz struke nije primijetio da je to Klee koji 17 godina ranije otuđen iz tadašnje Jugoslavije.

Formalno-pravno slika koja je sada u rukama privatnog kolekcionara iz Njemačke pripada Republici Hrvatskoj budući da je još od kraja četrdesetih prošlog stoljeća upisana u registar umjetnina. No ne želimo špekulirati hoće li državna tijela išta poduzeti i imaju li uopće interesa. S druge strane, slika nije nastala u Hrvatskoj, donesena je slučajno, vlasnica je godinama bezuspješno tražila dopuštenje da je izveze iz tadašnje Jugoslavije, a mnogi će se složiti da je berlinska adresa prirodnije mjesto za to djelo od zagrebačke.

Između njezinog misterioznog nestanka 1969. i ovogodišnjeg otkrića dr. Mlikote, cijeli je dramatičan triler povezan uz tu sliku, o kojem više možete pročitati na linku

Piše: Telegram.hr/057info.hr | Foto: Oya Fiolić

OGLAS