Antonio Mihaljević, 24-ogodišnji mladi kapetan pobjedničke ekipe Stabline na nedavnom neretvanskom spektaklu Maratonu lađa idealan je sugovornik o drami koja se vodila na Neretvi. On i njegovi momci opet su trijumfalno uplovili u Ploče, nakon preveslana 22 kilometra, a prije toga, četvrti put uzastopno, pobijedili su na brzinskim utrkama za startnu poziciju u Opuzenu, što je, uzimajući u obzir koliko se faktora za pobjedu mora poklopiti, pravi podvig! Stabilna je, sa šest osvojih zlata u Opuzenu, i najtrofejnija ekipa na brzinskim utrkama, prenosi Rogotin.hr.
Antonio predvodi stablinske lađare već pet godina, što znači da je kapetansku traku preuzeo kao 19-odišnjak. U tom periodu osvojili su tri velika štita Kneza Domagoja, dok su prvo zlato uzeli 2015.
Koliko su trajale pripreme za ovogodišnju utrku?
– Treninzi na otvorenom i u teretani za Maraton lađa i za razne kupove na kojima smo nastupili, započeli su sredinom listopada prošle godine. Ove godine nismo imali trenera nego nas je vodio naš najstariji i najiskusniji član Nikola Radaljac, koji iza sebe ima 23 maratona. Poštivali smo epidemiološke mjere i nitko nije bio u samoizolaciji niti je obolio. Brzinske utrke u Opuzenu bile su dobra psihološka priprema za glavnu bitku i tu smo steklo dodatno samopouzdanje. Posebno smo vježbali start i vožnju s većim brojem zaveslaja, a svoj dio posla prilikom okreta besprijekorno je obavio naš iskusni parićar Stipe Pijević, koji je do sada nastupio na 17 maratona.
Kako ste proveli subotnje vrijeme do same utrke?
„Dan je započeo zajedničkim druženjem i ručkom u crkvi Gospe Fatimske u Stablini, gdje su nam naši mještani pripremili laganu hranu, prikladnu za taj dan. Tu smo pripremali glavu i tijelo za napor koji nas je čekao. Oko 15 sati bili smo u Metkoviću, u parku i lagano se zagrijavali, najprije u hladovini, a onda i na vodi.
Što se događalo na Neretvi i kakve ste odluke donosili da bi pobijedili jaku konkurenciju?
– Nakon otprilike 400 metara mi i Zagreb smo se izdvojili od ostalih i tada sam znao da nas čeka pakao koji smo s njima prošli i lani. Ovaj put zamijenili smo strane i oni su bili u povoljnijom poziciji. Zbog toga smo razmišljali o taktici, kako i kada ih napasti i sami izbiti na čelo utrke. Vrijeme na Neretvi bilo je nepovoljno za vožnju, veliki valovi pravili su probleme lađarima, pa se naš 12-ti veslač morao povući na poziciju pokraj petog veslača u lađi. Nakon Opuzena Neretva se malo smirila i mi smo tražili poziciju za vožnju u sredini rijeke. Onda je Stipe Pijević dao znak da podignemo broj zaveslaja i povećamo brzinu lađe. Počeli smo se odvajati od Zagreba. No, mi to nismo vidjeli, samo smo pojačavali tempo vožnje i slušali upute našega kormilara, koji nam je govorio kako ih ostavljamo iza sebe. Bio je to, možda, i presudni trenutak utrke, jer smo dobili dodatnu snagu i sigurnost.
Nakon toga sami ste vodili utrku, ali Zagreb je i dalje prijetio.
– Do ulaska u Crnu rijeku odbili smo sve njihove napade. A sedam kilometara duga dionica kroz Crnu rijeku ipak je naš teritorij! Tu smo svakodnevno trenirali i simulirali utrku do Ploča. Prošlih godina pokazalo se da su se i u Crnoj rijeci vodile velike borbe i da smo tu nepobjedivi. Dodatni stimulans bio nam je prolazak kroz mala mjesta, kada smo slušali kako nas ljudi podržavaju i daju nam podršku. A prolazak kroz našu Stablinu, uz zvonjavu crkvenih zvona, bengalke i dimne bombe, bilo je nešto nezaboravno.
U zadnjoj dionici, pred samim ciljem, Zagreb se opasno približio i zaprijetio vam.
– Bio je to njihov zadnji pokušaj da nas preteknu. No, mi smo bili spremni za takav napad i da je utrka potrajala još neko vrijeme, ništa se u konačnom poretku ne bi promijenilo.
Kakva je budućnost ove ekipe?
– Sada ćemo dopustiti da se slegnu emocije i da se opuste mišići. Kroz nekoliko tjedana napravit ćemo večeru za veslače i logistiku, te analizirati cijelu godinu i Maraton lađa. Svi znamo da pobjeda na idućem Maronu lađa, koja bi bila treća uzastopna, znači i štit kneza Domagoj u trajno vlasništvo. Veliki je to motiv. Neki veslači već su izrazili želju za sudjelovanjem u obrani ovogodišnjega naslova i pohodu na treću uzastopnu pobjedu.
Tko je sve zaslužan za dominaciju Stabline na Maratonu lađa?
– Osim samih veslača i logistike, želim se zahvaliti svima našim sponzorima i svim ljudima koji su nam na razne načine pomagali tijekom godine. Zahvalni smo i našim starim veslačima koji su stvarali Udrugu, kao i našem župnikufra Kristijanukoji nam je uvijek izlazio u susret, te Ivici Žderiću – Điđiju, koji nam je stavio na raspolaganje svoj kombi. Također čestitamo ekipi Zagreba na vrhunskoj borbi i odlično izveslanom maratonu, kao i Crnom putu na trećem mjestu i svim ostalim ekipama sudionicama utrke. Čestitke zaslužuje i krovna Udruga lađara Neretve na čelu s predsjednikom Lukom Oršulićem, jer su pokazali da u nesvakidašnjoj situaciji mogu organizirati ovakvu manifestaciju na vrhunskom nivou.
Lađari Stabline: Marin Žderić (predsjednik UL Stablina), Nikola Radaljac (voditelj), Josip Šunjić, Roman Stjepović, Mišel Kuhar, Stipe Pijević (parićar), Antonio Mihaljević (kapetan), Josip Uršić, Dragan Volarević, Josip Komazin, Josip Boras, Alen Oršulić, Ante Erak, Patrik Barbir, Teo Sabo, Vladimir Nikolac, Matej Erak, Ante Curić, Branimir Žderić, Josip Puljan, Domagoj Vizentini, Antonio Barbir.
