U župnoj crkvi Gospe Karmelske u Bagaloviću, 23. rujna, proslavljen je spomendan svetoga padra Pia iz Pietrlcine – poniznog svećenika, kapucina stigmatika. Na radost župljana i hodočasnika proslavljena su sveta otajstva euharistijske žrtve u čast sv. padra Pia. Molilo se za razne nakane okupljena puka, a iza svete mise pobožni puk častio je relikviju krvi padra Pia moleći za svoje potrebe.
TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA
Sveti padre Pio rodio se 25. svibnja 1887. g. u Pietrelcini, u pokrajini Campania u Italiji od roditelja Gracija Forgione i majke Marije Josipe rođ. De Nunzio. Već je sljedećeg dana kršten i nadjenuše mu ime Franjo. Za svećenika je zaređen 10. kolovoza 1910. g. u katedrali u Beneventu. Radi zdravstvenih razloga ostao je kod svojih u Pietrelcini do 1916. godine. U rujnu iste godine, poslan je u samostan u San Giovanni Rotondo i tu ostaje, uz kraće prekide, sve do smrti pružajući ljudima primjer uzornog i poniznog redovnika. 5. kolovoza 1918. na sebe prima znakove muke Gospodinove. Ljudi oko njega svjedoci su ovih čudesnih znakova te mnogih drugih karizmatskih darova koje je primio od Boga.
1 of 4
Raspaljen ljubavlju prema Bogu i bližnjima, o. Pio je živio puninu svoga zvanja doprinoseći svojim služenjem spasenju čovjeka kroz posebno poslanje koje je obilježilo čitav njegov život. Ostvarivao je svoj životni program pomoću triju sredstava: sebedarnim predanjem u vođenju duša, sakramentalnim pomirenjem i ljudi s Bogom i služenjem svete mise. Sveta misa je za njega predstavljala vrhunac i puninu duhovnosti. Na socijalnom ili društvenom području o. Pio se zalagao oko ublaživanja patnji mnogih obitelji, posebno bolesnih i siromašnih. U tu je svrhu utemeljio “Casa Sollievo della Sofferenza”, tj. izgradnjom “Kuća za ublažavanje patnji” koja je svečano bila otvorena 5. svibnja 1956. g. te je u to vrijeme bila najsuvremenije uređena bolnica u Italiji, sa svim odjelima. Na duhovnom planu je počeo organizirati „Molitvene skupine“ već 1940. godine, ali svoj procvat skupine su zadobile između 1947. i 1950. g. s crkvenim odobrenjem i podrškom pape Pija XII. Fra Pio je svoje „Molitvene skupine“ prozvao “Rasadište vjere i ognjište ljubavi”. Kasnije će ih papa Pavao VI. nazvati “velika rijeka ljudi koji mole”. U tim molitvenim skupinama je ishodište i svim kasnije osnovanim molitvenim skupinama pod različitim nazivima diljem cijeloga svijeta. Još od svoje mladosti o. Pio nije bio nikada posebno dobrog zdravlja, posebno ne u posljednjim godinama svojega života. Smrt ga je zatekla vedrog raspoloženja, 23. rujna 1968. g. u dobi od 81 godine. Njegov život je bio obilježen patnjom, jer ga je Bog htio pridružiti bolima i patnjama ljudi i Isusa Krista za spasenje svijeta. To se nije očitovalo samo po stigmama, tj. po Isusovim ranama, nego i u cjelokupnom njegovom životu.
