Svaki čovjek voli riječ blagostanje. Ugodnost života u kojem je sve, na neki način, osigurano. U vrijeme iščekivanja velikih nagradnih igara svi natjecatelji već zamišljaju kako potrošiti nagradu. Jer, kako drugačije ispuniti život blagostanjem, nego nekim velikim novčanim zgoditkom? Nažalost, često se zaboravi da blago nije samo u bogatstvu i blagostanju. Blag čovjek je najbogatiji čovjek jer ljubi bez obzira na uvjete i situacije. Onom koji te obdaruje svojom pažnjom i ljubavlju nerijetko se osjetiš dužan uzvratiti. I na koji je način to najljepše učiniti? Novcem? Uvrijedit ćeš ga time. Jer novcem se ne može platiti pažnja i ljubav. Najljepše je uzvratiti jednakom mjerom, ljubavlju prema bližnjemu. Jedan se čovjek nakon umirovljenja povukao u samoću i kupio malenu kućicu na osamljenom mjestu. Svaki je dan tražio sjemenke stabala i spremao ih u svoju torbicu. Potom bi krenuo na opustošena mjesta i tu sijao sjemenke u zemlju. One su iznikle u mladice, mladice u stabla, stabla stvarala šumu. Ubrzo su se tu vratile životinje, promijenila se klima, obnovio se život. Nakon starčeve smrti, nekoć opustošena prostranstva proglasili su nacionalnim parkom. Koliko u svojoj svakodnevnici susrećemo opustošenih ili zapuštenih životnih sudbina i priča. Svatko u nečemu oskudijeva. Samo blag i brižan čovjek može strpljivo pronalaziti i potom posijati sjeme dobra. Svojom blagošću njegovati mladice da izrastu u velika stabla dobrote. Tako se lakše obnavlja život i nešto do tada prazno postaje ispunjeno, lijepo i ugodno kao neki nacionalni park. Bog nas je u našim obiteljima obdario mnogim blagim dušama koje nad nama bdiju. To su naši djedovi, bake, dobre duše koje nas usprkos svemu vole i podupiru. Dozvolimo da na nas toliko djeluju da ih i u dobru naslijedimo. Tada će se blagost s pravom pretvoriti u blagostanje.
