Kao dječak divio sam se njegovu ‘suhom listu’, a kad smo zajedno igrali, uvijek se šalio, dobacivao, prisjeća se Čupić. Imao je 16 kad je igrao s izbornikom Babićem.
Kako je raditi s Babićem i Metličićem? Ma super, ipak su to moja dva bivša suigrača, kaže Ivan Čupić.
Dobro, za Metličića se zna, ali odakle Čupić i Babić suigrači?! Odgovor glasi: iz njihova Metkovića! Godina je 2002., jedan mali debeljuškati klinac s čudesnom ljevicom ulazi u prvu momčad Metkovića. Ondje ga čeka Želja…
– Ja sam bio na počecima, bilo mi je 16 godina, on je bio prvo desno krilo, a ja drugo. Bio je na zalasku karijere, ali pamtim ga kao pozitivca, uvijek je imao neke svoje fore, uvijek nešto nabacivao, dobacivao – prisjeća se Ivan sa smiješkom.
Babić mu je kao dječaku bio jedan od idola.
Kliknuli su na prvu
– Pamtim ga još iz vremena kad sam kao dječak dolazio na rukometne utakmice, uvijek sam se divio njegovu ‘suhom listu’, stvarno je imao mekanu rukicu… A poslije smo, eto, odigrali jednu sezonu zajedno, tad je već razmišljao o završetku karijere zbog ozljede koljena – pamti sve detalje Čupić.
Odnos je od prvog dana bio besprijekoran.
– Puno mi je pomagao kad sam došao u prvu momčad, pričao je sa mnom, savjetovao me, upućivao u neke detalje, što bih mogao, što ne bih… Razlika u godinama bila je velika, pogotovo kad imaš 16 i gledaš starije suigrače, ali uvijek smo imali jako dobar odnos. Imao sam osjećaj da sam mu nekako drag od prvog trenutka kad smo se sreli – kaže Čupko.
Čupko je pobjednik
Međutim Babiću izborniku jedan od prvih poteza bilo je izostavljanje Čupića iz momčadi.
– Naravno da nikome nije svejedno kad nisi unutra, bilo mi je teško, ali on je izbornik isam bira ratnike, gladijatore s kojima će u rat. Tad nisam bio tu, sad jesam i na meni je da svojih pet, deset ili jednu minutu iskoristim najbolje što mogu – ističe Čupić.
Nije u toj situaciji bilo lako ni Babiću, ali…
– Gledajte, dobro je da svi imaju konkurenciju, da se ne osjećaju potpuno sigurno, to ih mobilizira. Imamo dva vrhunska desna krila, Horvat i Čupić su svjetske klase i, bez ozbira tko počinje utakmicu, mi smo tu dobro pokriveni – vjeruje izbornik, koji također dobro pamti zajedničke dane iz svlačionice Metkovića.
– Ivan je uvijek bio poseban, brz i lucidan. Igrao sam na njegovoj poziciji i bilo je zanimljivo jer sam ja imao tu jednu destruktivnu crtu, a mladi vole takve, malo posebne – kaže Babić, jedan od prvih koji su shvatili koliko Čupićeva karijera može biti dobra.
– Bio je vanserijski i naziralo se da bi mogao imati veliku karijeru, a reći ću vam i zašto… Puno je mladih igrača koji dominiraju svojim godištem, no on je imao nešto drugo: pobjednički karakter i nevjerojatnu želju za davanjem golova. Svaki put je želio još više. Ako zabije sedam, želi osam. Ako je to deset, želi 12. To ga je izdvajalo i sigurno je jedan od razloga zašto je uspio – kaže Babić.
Pet minuta šale s Babićem
Ne bi se baš reklo da je toliki zabavljač kao što Čupko priča, najčešće djeluje vrlo ozbiljno.
– A ne, nije izgubio tu crtu. Ozbiljan je većinu vremena, ali ima on i svojih pet minuta kad baci neku dobru… Ma ostao je on isti – kaže Čupić.
Nekad rezerva, danas igrač koji sluša…
www.24sata.hr
