Evo nas na dan Cvjetnice. Ušli smo u Veliki tjedan. Tjedan muke, smrti i uskrsnuća Isusova. Jeste li po starom običaju umili lice u vodi okićenom sa cvijećem? Spremate li se s maslinovim i palminim grančicama ući u svoju mjesnu crkvu? Danas se svi nekako raduju, samo je Isus ozbiljan. Svjestan je što ga čeka. Dok apostoli misle kao i svi Židovi o Pashi, slavlju i veselju, Isus razmišlja o događaju iza Pashalne večere, o svojom muci koja ga čeka. Razmišlja o tom velikom daru, kojeg na žalost još mnogi ne žele biti svjesni. Iako je tužan, ne protestira, ne ljuti, ne prijeti. Šalje dvojicu učenika po magare za ulazak u grad. Događaji s kojima je darovao narod nerijetko je dovodio do zahtjeva za postavljanjem za kralja. I danas ga pozdravljaju kao vladara. Zato Isus bira poniznost i uzima magare za svečani ulazak u Jeruzalem. ‘Odriješite ga i dovedite… i kažite: Gospodinu treba!’ Čini mi se da ta činjenica govori nešto o Gospodinu, a nešto i o nama. O Gospodinu: Moćnici njegova vremena dolazili su ponosno na konju, a Isus dolazi na magaretu, prezrenoj životinji siromašnoga naroda. To govori nešto o programu njegova vladanja: ne dolazi vladati nego služiti. On se ovdje ne najavljuje kao diktator koji korača preko leševa i druge šalje u smrt da bi sam mogao vladati. Ovdje on ide sam dragovoljno u smrt da bismo mi mogli živjeti. Tako se doista smije čestitati narodu kojemu on dolazi: ‘Kćeri sionska, raduj se, klići, Jeruzaleme! Evo, kralj tvoj dolazi k tebi, da, dolazi, knez mira!’ Ne treba se plašiti vladavine ovoga kralja. Njemu možemo povjeriti svoj život i umiranje. On visoko cijeni našu slobodu, našu nadu i naše Ijudsko dostojanstvo. Možemo se mirno odlučiti na život s njime. Jer, on naš život živi s nama i umire za nas. Ovo također govori nešto i o nama: ‘Upita li vas tko radi magareta, onda ovako recite: Gospodinu treba!’ Taj Isus, koji je trebao magare, možda i nas treba. U ovom će našem svijetu upotrijebiti i nas da bi osnovao svoje kraljevstvo: kraljevstvo mira, pravednosti i istine. ‘Bog treba ljude.’ Nije to samo naslov jednoga filma. Stoga vam smijem predati njegovu riječ: ‘Upita li vas netko, onda recite: Gospodin nas treba!’ Nema ništa gore nego ne biti potreban, biti suvišan. Ništa nema tako ohrabrujuće nego biti potreban. Treba nas da bi u ovom svijetu osnovao novi Jeruzalem, gdje više nijedan nedužnik neće biti osuđen ni pribijen na križ, niti će više postojati Veliki petak, nego još samo Uskrs. Pustimo neka nas upotrijebi za sebe! Najveća je čast čovjeku da smije služiti Bogu. Zato ti danas želim, brate i sestro, poniznost, raspoloživost Gospodinu, mir i dobro!
fra Josip Repeša
