Svetom misom zadušnicom koju je predvodio biokovski dekan fra Josip Repeša i kolonom sjećanja od crkve NBDM-a, preko Pijace do Žbara, obilježena je 84. obljetnica krvavog ubojstva 32 nevinih civila koje su partizani strijeljali bez suda i presude tijekom prvog ulaska u Vrgorac 15. lipnja 1942. godine.

Na popisu su bile 33 osobe, strijeljanje je preživio Mate Jerkušić koji je ostao ležati među ubijenima, a njegovo tijelo je u lijes stavio grobar Filip Roglić i odnio ga kući.

Među građanima i rodbinom stradalih koji su prošli gradskim ulicama do mjesta egzekucije bio je i vrgorski gradonačelnik Mile Herceg (NLM) te predsjednik Gradskog vijeća Rudolf Grljušić (HDZ) koji su zajednički nosili vijenac. Bila je tu i gradska vijećnica HDZ-a Antonija Franić, ali, nažalost, nitko se nije pojavio od gradskih vijećnika NLM-a, Domovinskog pokreta i SDP-a. Inače, vrgorski SDP se od stvaranja domovine nije spreman suočiti s ovim zločinom i odati pijetet nevino stradalim sugrađanima te tako napraviti civilizacijski iskorak. Ovaj nezapamćen zločin duboko se urezao u sjećanje Vrgorčana, neki ni do danas nisu zaboravili traume koje su proživjeli nakon što su njihovi najmiliji odvedeni i pogubljeni, javlja Slobodna Dalmacija.

Smaknuli obrtnike

Popis ljudi koje je trebalo smaknuti bio je sastavljen već prije upada bataljuna “Josip Jurčević”, koji je izveo egzekuciju po nalogu Rajonskog komiteta Komunističke partije Vrgorac. Zločin je bio još strašniji spoznajom da nisu bili strijeljani okupatorski suradnici ni politički eksponirane osobe nego se radilo o obrtnicima i imućnim ljudima.

Malo ili gotovo nimalo se govorilo o ovome tužnom događaju za vrijeme nekadašnje države, a da stvar bude još tragičnija, tadašnje lokalne vlasti i partijski dužnosnici proglasili su 15. lipnja 1972. godine Danom komune i to slavili sve do 90-ih. Nakon sloma Hrvatskog proljeća bivša općinska vlast ispekla je 33 janjca kao podsjetnik na ovaj strašni zločin. Iako to neki danas pokušavaju opovrgnuti navodima da to nigdje nije zapisano. Potpisniku ovih redaka o tome je nažalost pričao tadašnji srednjoškolac koji je sudjelovao u tom nesretnom činu. Danas se iskreno kaje zbog toga.

Tada su po nalogu partije srednjoškolci došli u park i okretali janjce. Kod bivših pripadnika i čuvara tog režima dogodili su se i neki pomaci u pitanju shvaćanja razmjera zločina. Tako je prilikom proslave 70. obljetnice od utemeljenja XI. dalmatinske brigade u ovom gradiću bivši šef UDBE za Dalmaciju Krešimir Sršen, a nakon stvaranja Hrvatske predsjednik Zajednice antifašističkih boraca i antifašista Splitsko-dalmatinske županije zatražio oprost od obitelji, javlja Slobodna Dalmacija.

Krvava osveta

Detaljno i stručno o ovom zločinu pisala je na temelju arhivske građe povjesničarka Blanka Matković u knjizi “Vrgorska krajina, Makarsko primorje i neretvanski kraj u dokumentima OZNE, UDBE i narodne milicije 1944.-1965”. Tijekom intervjua za Slobodnu Bosnu 2011. godine na ovaj zločin osvrnuo se i narodni heroj Jure Galić, bivši predsjednik SABNOR-a BiH, rođen u Bijači kod Ljubuškog(BiH).

– Sudjelovao sam kao podrška u kojoj je oslobođen Vrgorac polovinom 1942. godine. Nisam sudjelovao u samom napadu i znam da je tamo ubijeno između 20 i 30 Vrgorčana, o čemu su dalmatinski partizani šutili kao ribe. Bila je to osveta komšija-komšiji, koji su na taj način riješili njihove lokalne obračune, i tu je stradalo najmanje 20-30 nevinih ljudi – kazao je Galić.

Pišše: Mate Primorac / Slobodna Dalmacija
Slike: privatni album