Dan nakon Božića od 380. godine slavi se blagdan sv. Stjepana, prvog kršćanskog mučenika. Bio je jedan je od sedam đakona izabranih u početcima crkve, ali se o njegovom životu jako malo zna.
– Stjepan, pun milosti i snage, činio je velike i čudesne znakove u narodu…, čitamo u Djelima apostolskim.
Brinuo se za siromašne i navješćivao radosnu vijest svog učitelja. Prema Svetom pismu, Stjepana su židovske starješine lažno optužile za bogohuljenje. Pred Velikim je vijećem održao govor koji je još više uznemirio jeruzalemske starješine, pa su ga izveli izvan gradskih zidina i kamenovali. U Svetom pismu su navedene njegove posljednje riječi: Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!. Zanimljivo je da kamenovanje Stjepana odobravao Pavao (Savao), koji je nakon preobraćenja postao jedan od najvećih propovjednika Kristova evanđelja.
Njegovo je tijelo preuzeo Židov Gamaliel i pokopao ga u grob na svojoj zemlji u blizini Jeruzalema. Prema tradiciji, oko 415. godine, svećenik Lucijan je u ukazanju saznao za grobno mjesto gdje je sahranjen đakon Stjepan. Ostaci tijela sv. Stjepana su iskopani, jedan dio relikvija je prenesen u Carigrad, a drugi dio u Rim gdje je zakopan uz tijelo sv. Lovre. Nanašće tijela sv. Stjepana slavi se 3. kolovoza a kod nas se obilježava u Opuzenu.
Sveti Stjepan je prvi koji za Krista posvjedočio svojom krvlju i zato je nazvan Prvomučenik. Obično se prikazuje kao mladić odjeven u đakonsku dalmatiku, s mučeničkom palmom u jednoj i kamenom u drugoj ruci. Sveti Stjepan simbol oprosta, kršćanske ustrajnosti i borbe protiv nepravde, a štuje se i kao zaštitnik đakona, zidara, klesara, izrađivača lijesova i onih koji boluju od glavobolje.
Značenje imena Stjepan nalazimo u starogrčkom jeziku: Stephanos, vijenac, kruna… Drugi oblici imena hrvatskom jeziku su Stipe, Stipan, Štef.
Piše: Ines Brajević
