Metkovska crkva sv. Ilije gradila se od 1867. do 1874. godine, s time da je crkva bila pod krovom već 1870. Radovi su nakratko stali 1870. da bi se nastavili 1872. Te godine odbor za gradnju javlja metkovskoj općini da je Vlada odobrila dodatna sredstva za nastavak radova u visini od 4000 forinti. Tom svotom trebao se sagraditi i zvonik.

Dana 23. studenoga 1872. održala se javna aukcija za nastavak gradnje crkve i gradnju zvonika za svotu od 4819 forinti, od čega su župljani trebali dati 670 forinti. Koliko je stajala izgradnja samog zvonika, nepoznato nam je jer su sredstva odobrena i za crkvu i za zvonik.

Prema dosadašnjim istraženim dokumentima ne navodi se točna godina početka gradnje zvonika kao ni kraj izgradnje. Arhiv metkovske općine, koji je sasvim sigurno čuvao spise o gradnji, uništen je u Drugom svjetskom ratu, a Arhiv dekanatskog arhiva u Metkoviću o gradnji šuti. U njemu nisu sačuvani nikakvi spisi, nacrti zvonika niti spisi o gradnji crkve. Ako su postojali, moguće je da su uništeni u potkrovlju župne crkve prilikom bombardiranja u Drugom svjetskom ratu. Svakako, gradnja zvonika nije počela prije 1872. godine.

Sat za zvonik kupljen je u Trstu 1875. godine, što ukazuje na to da je zvonik već bio gotov. Podatak da se crkva gradila do 1874. godine vjerojatno se odnosi i na zvonik kao njezin sastavni dio, pa uzimamo kao godinu završetka gradnje 1874.

Zvonik je visok 35 metara. Prva gradnja drvenih stepenica u njemu spominje se 1879. godine. Stolar Franz Windschnurer iz Radovljice u Sloveniji (rođen 1857.) spominje se kao graditelj (ili obnovitelj) stepenica 1888. godine. Budući da mu je u Metkoviću rođen sin Dujam 1879. godine, pretpostaviti je da je on izradio stepenice 1879. Kad su napravljene kamene stepenice, nije poznato.

Stolar Tomo Vranješ obnovio je u svibnju 1880. godine vrata zvonika.

Veliki radovi na kupoli zvonika, kako su nazivali piramidalni završetak zvonika, trajali su od travnja do srpnja 1895. pri čemu su potrošene 952 forinte. Nije poznato zašto su prionuli tako opsežnim radovima. U obnovi zvonika sudjelovali su meštar Andro, meštar Toni (obojica nepoznatih prezimena), Božo Vukša, Andrija Majić, Nikola Mitrović, Nikola Gabrić, Toma Derenda i Petar Ćerlek. Kamen je obradio Korčulanin Matulović. U svibnju 1895. pozlaćen je šiljak gromobrana na vrhu zvonika.

Nova sustavna istraživanja državnih i crkvenih arhiva trebala bi donijeti više informacija o gradnji zvonika.