Na inicijativu Hrvatske udruge Benedikt i Društva Neretvana i prijatelja Neretve u Splitu, povodom 101. obljetnice rođenja poznatog hrvatskog misionara o. Ante Gabrića, u ponedjeljak 29. veljače u prepunoj kapeli Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu, održana je svečana večernja sveta misa, a potom je u sjemenišnoj dvorani prikazan dokumentarni film „Tamo gdje palme cvatu“.
Misno slavlje predvodio je don Mato Brečić, duhovnik Sjemeništa u suslavlju s don Borisom Vidovićem, don Edvardom Pundom, fra Domagojem Volarevićem i don Antom Kelavom. Slavlje su pjesmom animirali sjemeništarci uz orguljašku pratnju s. Lidije Matijević.
U nadahnutoj propovijedi don Mato Brečić, govorio je o životu i djelu „najsvjetlijeg misionarskog lika u hrvatskom narodu u XX. stoljeću“, o isusovcu misionaru u dalekoj Indiji o. Anti Gabriću. Citirajući Isusove riječi, kako nijedan prorok nije prihvaćen u svome zavičaju, kazao je kako u svom stavu Nazarećani pokazuju kako nemaju vjere, a upravo je ona Bogu najvažnija.
„Bog je među nama podigao velikog i jednostavnog čovjeka, koji je imao vjeru. Bog čini velika čuda s jednostavnim sredstvima, načinima koji su nama nevjerojatno jednostavni. Ante je bio Božje čudo. Rodio se prije 101 godinu i 1 dan. Sam je govorio da se spremao otići u franjevce no providnost Božja pokazala je skroz drugačije namjere te je o. Ante pošao u Isusvce i, iako krhkog zdravlja, „zapalio“ je Indiju“, istaknuo je don Brečić.
Podsjetio je i da ga je Majka Terezija htjela postaviti poglavarom svog muškog odjela Misionara ljubavi jer su ga ljudi, posebno siromašni i bolesni, iznimno voljeli. Davao im je sve što je imao, patio i veselio se s njima. Jednom je zgodom rekao: „sve je slađe kad se dijeli, kad se daje. I darovi i život! A najslađe je kad sve možeš dati. To je poruka kalvarije.“ „Istinski je suosjećao s narodom koji mu je bio povjeren. Neumorno je obilazio sela, kilometre i kilometre, što pješice, što biciklom. Govorio je: „Treba gorjeti i izgorjet, a mi dimimo. Zašto ću ja dimiti molim vas lijepo? Gori brate, pa potpuno izgori“, kazao je Brečić, te na kraju podsjetio kako se srce o. Gabrića ugasilo 20. listopada 1988., na nosiljci ali u pokretu – jer uvijek je bio u pokretu kao istinski pastir stada svoga.
Po završetku mise, u velikoj sjemenišnoj dvorani prikazan je dokumentarni film „Tamo gdje palme cvatu“ kojeg je snimila ekipa HRT-a. Redateljica i scenaristica je Ljiljana Bunjevac Filipović, a direktor fotografije i snimatelj je Branko Cahun. Filmu o ocu Anti Gabriću, snimljen je u Indiji u župi Mariapolly gdje je otac Ante proveo svoje posljednje godine života i svećeništva, te u njegovom rodnom Metkoviću.
„Postao je Indijac i ostao Hrvat. Uvijek je govorio da ima dvije domovine, Hrvatsku i Indiju. Gradio je ceste, otimao zemlju Gangesu, podizao naselja, organizirao škole, propovijedao Evanđelje u najudaljenijim krajevima Bengalske prašume. U Indiji je pokopan s grudom hrvatske zemlje i bočicom Jadranskog mora koje je ponio sa sobom kada je dolazio u Indiju, onako kako mu je i bila želja“, rečeno je u filmu. Na kraju je zaključeno kako je o. Gabrić bio najpoznatiji hrvatski misionar, a opet tako se malo o njemu zna.
