Kad te igra protivnika ostavi bez riječi, a vjerujem i publiku u dvorani, onda je teško napisati dojam s iste. U potpuno jednakim uvjetima ovih suparnika, protivnici su nam održali lekciju iz modernog rukometa. Naklon do poda! Najavljivao sam da će ovo biti mnogo teža utakmica od sviju prije. Ipak na klupi gostiju je izdanak ove škole, ovog rukometa i grada, Zvonko Kaleb, a ova pobjeda mu je sigurno jedna od posebnijih. Pisati u čemu su bili bolji od nas, stvarno nema smisla, kratko rečeno – U SVEMU! Jedno je sigurno, mi smo zakazali, a protivnik je ama baš sve kažnjavao. Tražiti razlog u umoru od utakmice prethodni dan? Možda donekle, ali kako smo u obrani djelovali kao “armirani stupovi” neke velebne građevine, a tranzicija nam je bila u 1-2 brzini, kao melem na ranu je došlo gostima. No, kako je jutro pametnije od večeri, treba biti iskren, progutati knedlu i nastaviti dalje. Kritizirati naše momke, nema smisla. Skupit će oni glave, ipak su i oni ljudi i imaju pravo na loš dan, samo činjenica je da su zakazali kao kolektiv, možda i previše. Porazi su sastavni dio igre ipak. Do sljedeće utakmice, svako dobro i vidimo se u sljedećoj 2016. godini!
