Kako pripremiti djeteta za polazak u školu kada znamo da je prvi susret sa školom, novom sredinom, novim prijateljima i autoritetima situacija koja i za djecu i za roditelje može predstavljati veliki stres?

Roditelji trebaju obratiti pažnju na svoj stav prema školu

Za to je potrebna vještina koja nije izdvojena, već je kombinacija raznih vještina koje pridonose školskom uspjehu, a uključuje: tjelesno zdravlje, socijalnu i emocionalnu zrelost, jezične vještine, sposobnost rješavanja problema i kreativnoga razmišljanja, te općenito poznavanje okoline u kojoj dijete živi. U vrijeme djetetova polaska u školu roditelji moraju obratiti pažnju na svoj stav prema školi. Ako roditelji imaju pozitivan stav o školi i učenju te se vesele početku dječjeg školovanja, velika je vjerojatnost da će ih djeca oponašati.

U tim prijelomnim trenucima života vrlo je važno hvaliti svoje dijete, te ohrabrivati njegovu znatiželju. Dobrodošli su razgovori o školi već u vrtićkoj dobi djeteta, a poželjno je da i roditelji sami izraze uzbuđenje i veselje zbog djetetova polaska u školu. Savjetujemo da pričajte djetetu o zanimljivim stvarima koje će u školi naučiti, novim prijateljima koje će upoznati i strpljivo odgovarajte na njihova pitanja.

Vrlo je važno ohrabriti dijete da samostalno radi. To znači da je poželjno dopustiti manjoj djeci da sama rade jednostavne stvari poput: oblačenja, zakopčavanja, spremanja igračaka, kako bi naučila biti samostalna i samopouzdana. Vrlo je važno ne upasti u zamku odlučivanja umjesto djeteta, već je poželjnije ponudite im izbor, a prepustiti njima samima da biraju unutar granica koje ste vi postavili.

Nije dobro da roditelji umjesto djece ispunjavaju njihove obveze, ali je važno da ih motiviraju i potiču na samostalan rad, te da djeca znaju kako mogu računati na roditelje koji će im priskočiti u pomoć i objasniti ono s čime imaju poteškoća. Važno je da roditelji pokažu djeci da će se, bez obzira na to što se dogodi, oni brinuti o njima i voljeti ih. Djeca koja dobivaju puno ljubavi i pažnje, zagrljaja, ohrabrenja, držanja na krilu i podrške spontano napreduju, rastu i razvijaju se brže od emocionalno zanemarene djece. Djeca koja su voljena bit će puno sigurnija u sebe, a time i upornija pri ispunjavanju svakodnevnih obveza.

Svi trebamo igru, osobito djeca: igra razbija strah!

Uz sve navedeno jako je važno omogućiti djeci dovoljno vremena za igru. Djeca uče igrajući se i to je prirodan dječji način istraživanja svijeta, izražavanja kreativnosti, razvijanja socijalnih i drugih vještina. Kad im se slomi igračka traže način kako ju popraviti, a igrajući se utrkivanja autima uče o snalaženju u prostoru. Igranjem u grupi vršnjaka djeca uče kako se dogovarati, pregovarati i dobiti ono što žele.

Kako bi se kod djeteta smanjila anksioznost prije škole, možete ga nekoliko dana prije početka nastave odvesti u posjet školi. Pri tom pričajte djetetu o svojim lijepim i pozitivnim iskustvima iz škole. Međutim, ako dijete ima strah od nepoznatih društvenih situacija ili upoznavanja novih ljudi,probajte s roditeljima suučenika iz razreda dogovoriti upoznavanje i igru. Omogućite djetetu da postepeno iskusi nove i nepoznate situacije da vidite kako se snalazi. Ako mislite da će prijelaz biti težak za vaše dijete popričajte o tome sa stručnim suradnikom ili ravnateljem prije početka školske godine. Možda vam oni mogu izaći u susret pri odabiru učitelja/učiteljice koji će odgovarati vašem djetetu. Roditelji bi trebali tijekom godine redovno posjećivati i surađivati s učiteljem.

Budite realni u očekivanjima!

Iznimno je važno da roditelji ne postavljaju prevelika nerealna očekivanja pred dijete, koja mogu dovesti do sniženoga samopouzdanja djeteta, osjećaja nesposobnosti ili bezvrijednosti jer je razočaralo roditelje i nije bilo sposobno ispuniti njihova očekivanja i zahtjeve. Djeci puno pomaže ako njihovi roditelji imaju realistična očekivanja od njih i ako pravilno procijene njihove sposobnosti, želje i interese. Djeca čiji roditelji ne pružaju nikakav poticaj ili izazove, i nemaju očekivanja, počnu se ubrzo dosađivati. A ona čiji ih roditelji požuruju i guraju prebrzo u neke stvari, postanu frustrirana i nesretna. Važno je poticati dijete, motivirati ga, pohvaliti svaki uspjeh, poticati na rad i učenje, ali sve u skladu s realnim mogućnostima i djetetovim željama, interesima i sposobnostima nudeći mu svoju pomoć, podršku i ljubav.

Slušanje je najbolji način da roditelji shvate o čemu njihova djeca razmišljaju, kako se osjećaju, kako uče, što znaju, a što ne. Naročito će ih ohrabriti ako ne prosuđuju i ne ocjenjuju sve što kažu kao dobro ili loše, već ako samo slušaju bez kritike, osuđivanja i vrednovanja, te u razgovoru podijele s njima svoja iskustva. Dobro bi bilo ne završavati djetetove rečenice umjesto njega nego sačekati i dopustiti mu da samo izrazi ono što želi reći.

Teško je fiksno odrediti kad djeca mogu samostalno ići u školu jer to ovisi o puno situacijskih faktora: živi li dijete u velikom ili malom mjestu, udaljenosti škole, prometu, dobu dana, postoji li rasvjeta u ulicama kojima dijete prolazi i sl. Važno je učiti dijete osnovnim mehanizmima samozaštite (kako prijeći cestu, ići osvijetljenim dijelom puta, ne razgovarati sa strancima, ići u grupi..). Roditelji sami trebaju procijeniti kada je dijete spremno samostalno ići u školu.