Uz stotine tisuća tona betona, željeza i asfalta ugrađena je i jedna krunica u Pelješki most. Na taj potez prije godinu dana odlučila su se dvojica inženjera Ivica Granić i Franko Berović, a to sada su to odlučili podijeliti s javnošću.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA

Poruka ovog našeg poteza bila je da jednog dana kada se ovoga sjetimo možemo reći svojoj djeci da smo tako nešto učinili i da im možemo reći da su te male sitnice važne kao i ljudi oko nas, ali posebno i Božja prisutnost u svemu što mi jesmo i što mi radimo, rekao je inženjer Ivica Granić za Hrvatski katolički radio.

Ivica Granić na poklon je dobio Domovinsku krunica, s križem kneza Branimira, od obiteljske prijateljice i upravo je tu krunicu odlučio staviti u Pelješki most.

– Domovinska krunica mi se učinila jako lijepa i simbolična jer ima crveno-bijela zrnca koja podsjećaju na našu šahovnicu. Osim križa kneza Branima na njoj se nalaze i Gospine slike iz svih većih marijanskih svetišta kako u Hrvatskoj tako u Bosni i Hercegovini, naglasio je.

Tu gestu Granić nije učinio sam, nego s kolegom inženjerom Frankom Berovićem.

– Predložio sam kolegi Beroviću da se popnemo na vrh pilona S7, koji se nalazi sto metara nad morem te da se pomolimo i stavimo krunicu kao jedan mali znak Božje prisutnosti u tome što mi radimo. To smo napravili prije godinu dana i nekako se nismo htjeli hvaliti time. Ali, evo, kako sada radovi idu svom kraju, prisjećao sam se tih nekih trenutaka i primjećujem koliko je taj most oslikan i sniman sa svih strana, u kontekstu čelika i betona kojeg radimo, recimo, a meni su se ljudi učinili bitnijim, ali isto tako mi se učinila još važnija Božja prisutnost u tome što smo mi učinili pa sam odlučio ovaj trenutak podijeliti na svojem Facebook profilu, rekao je.

Prisjećajući se toga dana kazao je da je taj dan bilo jako hladno.

Jako je puhalo i smrzli smo se. Isto tako, nije se lako popeti gore s ovim našim privremenim konstrukcijama na vrh pilona. To je u biti najviša točka na ovom cijelom projektu, ali učinili smo to nas dvojica skupa kao jednu gestu. Nama osobno je to bilo jako važno i zanimljivo. Gore smo se i pomolili. Bili smo jako zadovoljni što smo tako nešto učinili i bio je zaista jedan poseban osjećaj. Izmolili smo posvetnu molitvu hrvatskog naroda Blaženoj Djevici Mariji, prisjetio se Granić.

Govoreći o reakcijama ljudi na ovaj čin rekao je: Za to je u početku znalo samo par nadzornih inženjera koji su to odobravali. Nije bilo nikakve negativne reakcije, ali to je bila naša osobna stvar. Osobno, dok sam na nekim gradilištima bio glavni inženjer i voditelj radova zvao bih svećenike na kraju rada da blagoslove. Na Hvaru sam zvao don Ivicu Babića, kada smo kod Ploča radili jednu dugu dionicu pri njezinom završetku zvao sam fra Niku Glavinića i to je meni jako važno. Ovdje nismo to spominjali, nego smo nas dvojica otišli na najvišu točku ostaviti tu jednu malu hrvatsku krunicu kao uspomenu i znak Božje prisutnosti u ovome što radimo.

Od početka radova naša dva inženjera su prisutna na gradilištu.

– Kolega Berović i ja krenuli smo prvo raditi na odjelu kontrole kvalitete kao dio tima hrvatskih inženjera. Između ostalih bilo je tu dvadesetak hrvatskih stručnjaka tijekom radova. Imali smo do sedamsto ljudi na gradilištu. Poslije sam imenovan za jedan dio radova kao voditelj radova, ali evo u tim trenucima Franko i ja smo se bavili kontrolom kvalitete svega što je ugrađeno u konstrukciju kako betona tako i čeličnih konstrukcija. Poznajemo i danas svaki mali detalj ovoga mosta koji je inače impozantna građevina, rekao je.

Pelješki most ima velik značaj za Republiku Hrvatsku. Ovo je jedan nacionalni projekt, velik projekt, zanimljiv i inženjerski. Mislim da je važan svima nama Hrvatima, a posebno ovima koji će putovati često preko njega, zaključio je inženjer Ivica Granić.

Autor: Ivana Markić/HKM
Foto: Ivica Granić

OGLAS