Nedjeljno je popodne, selo Slivno Ravno usamljeno drijema među mnogobrojnim stablima maslina i borova, a nešto manje hrastova i čempresa. Tek rijetki su danas došli u staro selo, do staroga groblja koje okružuje lijepu župnu crkvu sv. Stjepana Prvomučenika koju su Slivnjaci počeli graditi 1896. godine. Već je bila pokrivena 1900. godine, a posvećena je 1904. godine od dubrovačkog biskupa Marčelića.
Do crkve vodi poprilično široka, novouređena prometnica, ali kada se krene prema Zavali put je uzak, većim dijelom presvučen betonom. Na pola puta do Smrdengrada, pored sela Prović, na padinama brda Orlovac nalazi se nekropola Greblje u Proviću. Riječ je o najvećem, a možda i najvažnijem srednjovjekovnom groblju sa stećcima na području lijeve obale rijeke Neretve. Nekada je sadržavalo više od 100 stećaka od kojih je dio erozijom tla i ljudskim djelovanjem devastiran, dio stećaka je razbijen i odnesen.
Strmim putem okruženim maslinama, uglavnom starim stablima, stižemo do legendarnog Smrdangrada (još i Smrdengrad), utvrde iznad mjesta Klek iz koje su nekada stražari budno pazili tko to prolazi i što pronosi starim putem koji je spajao dolinu Neretve s Dubrovačkim primorjem, od Slivna do Glavica i dalje do Podgradine. Današnji ostatci utvrde sagrađeni su krajem 17. stoljeća na mjestu nekadašnje utvrde iz srednjeg vijeka, nakon što su je Mlečani 1689. osvojili od Osmanlija.
U njoj se nalazi crkva Velike Gospe na Gradu sagrađena je početkom 18. stoljeća, poslije oslobođenja od Turaka. U starijim se dokumentima spominje kao crkva Sv. Roka, pa poslije toga pod jednim i drugim naslovom, da bi konačno prevladao naziv crkva Velike Gospe.
Sa Smrdengrada se pruža oku ugodan pogled na naselja Klek, Repić, otočić Klještac s crkvicom Navještenja Marijina, poluotok Klek i Pelješac, a odnedavno i na gradilište Pelješkog mosta.
