Uspon na jedan od ljepših vrhova u blizini Neretvanske doline na samu Novu godinu je poseban doživljaj koji se dugo pamti. U Vrgorskom gorju su tri takva vrha, a među njima se ističe Sv. Mihovil – Mijovija (1245 m) kojega planinari nazivaju dalmatinskim Matterhornom – zbog strmog i divljeg piramidalnog izgleda s liticom preko 600 metara koja se lijepo vidi s autoceste kod Zavojana.

Mala četveročlana ekspedicija (ako računamo hrabroga četveronošca!) je odlučila usponom na Sv. Mihovila započeti 2022. godinu. Dok je ugodno zimsko sunce s juga grijalo leđa a lahor-bura hladila obraze (neobično toplo za Novu godinu!), uputili su se iz zavojanskoga zaseoka Podastine (polazna točka oko 530 m) građenim seoskim putem prema prijevoju Zamihovlje gdje se planinarska staza odvaja u smjeru zapada… a put nastavlja prema napuštenom starom selu Pivci u smjeru Velikoga Šibenika (1314 m).

Dok prolazite tim vijugavim seoskim putovima što vode iz selâ u podnožju preko prijevoja duboko u planine Vrgorskoga gorja, Rilića i Biokova, morate se barem na trenutak diviti tim rukama koje su ih gradile uz ove lijepe, ali negostoljubive litice koje pripadaju pticama i divokozama.

Nešto manje od sat vremena hoda je prošlo do prijevoja i planinarski putokaz usmjerava na zapad, u kamene gudure na kojima su ucrtane planinarske oznake i kameni biljezi… Nema utabane staze, ali doživljaj je snažniji jer divljina pruža izazov dok je adrenalin u blagom usponu.

Pogledi divljenja se sve više otvaraju sa svakom kapi znoja, staza vodi prema rubu grebena: otvaraju se vrhovi Rilića na jugu i Biokova na sjeverozapadu, a u dubini vijuga autocesta kroz Zabiokovsku kotlinu. Na drugoj strani stare kuće Pivaca, čak se i jedan dolac obrađuje.

Vrh još nije vidljiv, dolaskom na onaj lažni zamišljena staza se pruža hrptom do samoga vrha za što je trebalo oko sat vremena hoda.

Kada se napokon stupi nogom na sam vrh, postaje jasno zašto ga zovu i Oltar: obla, prostrana glavica obrasla travom s oznakom kote podsjeća na veliki žrtvenik s kojega se pruža predivan pogleda na sve četiri strane svijeta.

Vidici na Biokovo, Rilić, Matokit i Rujnicu u daljini, otoke Korčulu i Hvar, poluotok Pelješac, hercegovačke planine vrijedni su svakoga napora… a trebalo je sat i pedeset minuta hoda od Podastina do Sv. Mihovila.

Veliki Šibenik je s 1314 m najviši vrh Vrgorskoga gorja koje se sastoji od tri odvojena planinska grebena. No, uz Sv. Mihovila po ljepoti uspona prednjači Sv. Roko (Matokit, 1062 m), i to iz smjera Vrgorca, o čemu će biti riječi jednom drugom prigodom.