Na Veliku subotu ujutro gotovo stotinjak djece se okupilo da bi sudjelovala u starom metkovskom običaj zvan baraban ili čevrtalji.
Od crkve sv. Ilije sa barabanima i čevrtaljkama u rukama krenuli niz ulice stvarajući svima poznatu zaglušujući buku.
Obišli obiteljske kuće pred kojima su ih veseli domaćini darivali uskrsnim jajima. U dvorištu župne kuće imali su okrjepu… Na kraju su se vratili pred crkvu sv. Ilije gdje su među sobom podijelili ono što su u povorci prikupili.
Ovo je stari običaj koji se nekada mogao vidjeti po čitavoj Dalmaciji. Od Velikoga četvrtka pa do ponoći na Uskrs utihnula bi crkvena zvona, a njih su zamjenjivale drvene naprave koje u Metkoviću zovemo čevrtaljima ili čevrtaljkama. Ovaj običaj, kao i baraban, s vremenom je bio zamro, ali ga je uspješno obnovio Ferdo Jakić.
Nekada se u mnogim crkvama po Dalmaciji za vrijeme čitanja ili pjevanja Muke na Veliki petak, u trenutku kada se spominje Judina izdaja i izbor Barabe, udaralo štapovima-barabanima o pod i klupe u znak negodovanja. Baraban se izrađivao od mladice koja bi bila izrezbarena (često od mladog jasena).
