U ranim jutarnjim satima 20. veljače glumačka skupina Frame župe svetog Ilije iz Metkovića krenula je na Hvar izvesti predstavu „Pravo na život“ koja je dobila velike pohvale u Metkoviću. Dovoljno je bilo naše mladenačko veselje i volja te je putovanje moglo započeti.
Jutro je uglavnom počelo tiho, vjerojatno jer smo svi još bili pospani i željni subotnjeg sna. U 8 sati stigli smo u Drvenik i ukrcali na trajekt. To je bilo vesela vožnja popraćena kišom i vjetrom koji nas nisu spriječili u zabavljanju. Umjesto sjedenja u ugodnoj i toploj čekaonici mi smo odabrali slikavanje po cijelom trajektu. Budući da smo nasmijali posadu trajekta dopustili su nam da se slikamo i provedemo neko vrijeme s njima. Poseban osjećaj je bio gledati samo veliko plavo prostranstvo.
Nakon 20 minuta samoga pogleda na more ugledali smo otok Hvar. Malo mjesto Sućuraj, na istočnoj punti Hvara, bilo je mjesto našeg iskrcavanja. Naše odredište , Vrbanj, bilo je udaljeno 52 km što je značilo da nas čeka duga vožnja. Svatko od nas bio je očaran prekrasnim pejsažom i malim mjestima kroz koja smo prolazili.
U Vrbnju smo se smjestili kod velikog i dragog čovjeka, župnika Ivice Babića, koji je velikodušno prihvatio naše gostovanje u svojoj župi. S veseljem nas je primio i cijelu veliku kuću nam stavio na raspolaganje. Naš Don Ivica Babić poveo nas je u razgledavanje Hvara i u posjet hvarsko-bračko-viškom biskupu Msgr. Slobodanu Štambuku koji nas je srdačno primio i svima nam udjelio svoj blagoslov. Kao zahvalu za provedeno vrijeme s nama mi smo mu zapjevali. Biskup nam je svima poklonio Katoličke kalendare i krunice koje će nas uvijek sjećati na ovaj lijepi susret.
Nakon posjeta Hvaru i ručka jedan dio ekipe je otišao u Satri Grad, dok su se ostali odlučili družiti s Don Ivicom. On nam je pokazao snimke župske zabave te pokazao koliko ljudi prolazi kroz njegovu župu, dvoranu i kuhinju.
Prvo mjesto u kojem smo izveli našu predstavu bila je Sveta Nedjelja, malo mjesto pod najvišim otočnim vrhom- sv. Nikolom. U Svetoj Nedjelji se prave najbolje vrste hvarskih crnih vina od kojih su najpoznatija ona Zlatana Plenkovića. U crkvi posvećenoj svetom Spiridiunu nakon Križnog puta i svete mise pred oko 20 ljudi izveli smo našu predstavu. Bilo je teško na početku naviknuti se na manji prostor, ali glumcima i njihovoj mašti nikad kraja. Gledaoci su bili oduševljeni te su nas nagradili gromoglasnim pljeskom.
U nedjelju 21. veljače, naš mali igrokaz uprizorili smo i u Vrbnju, u crkvi sv. Duha. Bili smo oduševljeni unutrašnjosti crkve. Oltari crkve su od mramora i potječu iz 18. st. Na glavnom oltaru se nalazi slika „Silazak sv. Duha“, djelo Baldassarea d´Anne. Sve je bilo baš onako kako smo zamišljali, prekrasan ugođaj, savršena atmosfera i mnogobrojna publika koja je bila oduševljena našom glumom. Don Ivica nas je iznenadio poklonivši nam svima po bocu ulja uz poruku da ga se sjetimo svaki put kada budemo kuhali.
Očarani otokom Hvarom odlučili smo ostati malo duže na otoku i posjetiti Jelsu smještenu na sjevernoj i južnoj obali središnjeg dijela otoka. Jelsu omeđuju dva najviša otočna vrha, na zapadu Sv. Nikola i na istoku Hum. Baš kada smo se prilagodili na „fjaku“ i sunce trebali smo nastaviti put dalje jer su nas s nestrpljenjem očekivali roditelji.
Na putu prema Metkoviću nitko nije bio sretnijin od nas, jer smo u još dva mjesta prenijeli našu poruku, upoznali nove prijatelje, a u isto vrijeme se i zabavili. Cijelim putem pjevali smo uz gitaru i uveseljavali putnike na trajektu našom pjesmom.
Još jednom želim zahvaliti don Ivici Babiću koji nas je divno primio i pružio nam smještaj. Hvala i našem župnom vikaru i duhovnom asistentu fra Lukici koji nam je omogućio ovo divno putovanje. I na kraju hvala dragom Bogu koji je bio s nama cijelim putem i što je bio s nama na našem povratku u Metković.
Napisala: Mirela Popović, Frama Metković
