Danas slavimo blagdan Gospe od Karmela. Brdo Karmel u Palestini proteže se uz obalu Sredozemnog mora iznad lučkog grada Haife. Njegovi vrhunci od davnina su privlačili okolne stanovnike i putnike namjernike. U VI. stoljeću prije Krista na vrh Karmela popeo se filozof i matematičar Pitagora da bude bliže onome koji misli na više stvari. Polovicom I. stoljeća rimski car Vespazijan tamo je prinosio žrtve bogovima za uspjeh ratnih pohoda. Povjesničari Tacit i Svetonije također spominju svetište na Karmelu. Ipak, Karmel je najpoznatiji po starozavjetnom proroku Iliji koji je uz “Ilijino vrelo”, u samoći pećine koja je sačuvana do danas, provodio samotnjački život u molitvi i strogoj pokori, daleko od svakodnevne buke i vreve rodnog grada Tišbe, smještenog u plodnoj dolini rijeke Jordana. Lik proroka Ilije i brdo Karmel bili su izazov i prvim kršćanima koji su od samih početaka prisutni u mjestima oko Karmela, a oko godine 500. i na njegovom vrhu. Početkom XIII. stoljeća na tom je mjestu živjelo pustinjačkim životom nekoliko križara po uputama jeruzalemskog patrijarha svetog Alberta. Tada je zapravo utemeljen karmelićanski red, a obnovili su ga u XVI. stoljeću sveta Terezija Avilska i sveti Ivan od Križa.

Prema predaji, svetom Simonu Stocku, karmelićanskom poglavaru iz XIII. stoljeća, ukazala se Majka Božja koja mu je preporučila da nosi škapular kao trajan znak Božje nazočnosti i odanosti Kristu Isusu pa će na taj način biti očuvan od nagle i nepripravne smrti. Škapular je komad gornje odjeće što je nose mnogi redovnici a najpoznatiji je karmelski škapular, koji nose kao zalog posebne Marijine zaštite karmelićani i karmelićanke, ali i mnogi vjernici. Tumači Svetoga pisma misle da je Karmel slika nazočnosti pravoga Boga, slika ljupkosti i plodnosti njegove milosti, dakle slika Djevice Marije, osobe koja je sva pripadala Bogu. Stoga vjerni puk voli pobožnost prema Karmelskoj Gospi i rado nosi njezin škapular. Članovi karmelićanskog reda sami sebe nazivaju braćom i sestrama naše Gospe od gore Karmela i kao osobitu karizmu njeguju povezanost kontemplativne molitve i akcije. Karmelićani danas uspješno djeluju diljem kugle zemaljske i u hrvatskim krajevima. Muški karmelićanski samostani nalaze se u Somboru, Zagrebu-Remete, Splitu, Krku i Zidinama na Buškom jezeru, ženski karmelićanski samostani u Brezovici, Kloštar Ivaniću, Đakovačkoj Breznici, Mariji Bistrici i Sarajevu, a samostan karmelićanki Božanskog Srca Isusovog u Hrvatskom Leskovcu.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA

Blagdan Gospe Karmelske odobrio je 1726. papa Benedikt XIII. U zbornoj molitvi ovog dragog marijanskog spomendana istaknut je zagovor Blažene Djevice pod čijim okriljem želimo stići do vrhunca, a to je Krist Gospodin. Nadahnuće molitvi je uspon na brdo Karmel, simboličko obilježje karmelićanske duhovnosti pod vodstvom svetog Ivana od Križa. Gospi Karmelskoj posvećena su mnoga naselja, župe, crkve, samostani i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Jastrebarsko-samostan, Zagreb-Remete, Karlovac, Kuterevo kod Otočca, Smiljan kod Gospića, Moravička Sela kod Broda Moravica, Krasica kod Bakra, Ledenice kod Novog Vinodolskog, Rijeka-Donja Drenova, Krk, Cres, Fažana, Vodnjan, Barban, Bačva kod Višnjana, Funtana, Turanj kod Svetog Filipa i Jakova, Savar na Dugom otoku, Pirovac, Sapina Doca kod Rogoznice, Vodice-Okit, Trogir, Split, Runović, Zagvozd, Omiš, Kaštel Štafilić, Brela, Bogomolje kod Sućuraja na Hvaru, Bol na Braču, Nerežišća na Braču, Selca na Braču, Milna na Braču, Orebić, Poplat kod Vele Luke, Pločice u Konavlima, Bagalović kod Kule Norinske, Rose u Boki Kotorskoj, Brezici kod Dervente).