Do podataka će se dolaziti lakše, no problem je kako će se s dobivenim informacijama dalje postupati.
Hoće li uskoro bankovnim računima tvrtki i građana moći pristupiti i DORH, carina, policija i Porezna uprava, a ne, kao dosad, samo Ured za sprječavanje pranja novca Ministarstva financija?
Naime, prema europskoj direktivi priprema se zakon kojim bi se, uporabom financijskih informacija, pomoglo u otkrivanju i sprječavanju teških kaznenih djela. No, mnogi se pitaju je li se pretjeralo s brojem institucija koje bi imale pristup računima u bankama te je li moguća zlouporaba podataka?
Građani strahuju da bi u njihove račune mogli zavirivati službenici i kada to nije potrebno. Stručnjaci za zaštitu osobnih podataka u širenju ovlasti ne vide problem, sve dok se – vezano i za podatke i za ovlasti – postupa odgovorno.
“Djelatnici koji imaju potrebu ulaziti u takve podatke jer se radi o njihovom dnevnom poslu, oni će i dalje to moći raditi. Ali bi doslovce trebali raditi za onaj predmet koji imaju na stolu i koji se tiče njihova djelokruga rada. Sve preko toga ostaje na našim institucijama – da sankcioniraju povrede”, kaže konzultantica za GDPR Ana Keglević Horvat.
Jer svjedoci smo da “tajno” često postane “javno”, a ono što je “javno” – sakriva se od očiju javnosti.
“Bojim se da tijela javne vlasti u Hrvatskoj još uvijek nisu svjesna zaštite osobnih podataka. Svjesni su ih samo formalno. Kad se trebaju pozvati na to zašto neće nekome omogućiti uvid u neki spis ili podatak – onda svi jako puno pričamo o GDPR-u”, upozorava pravna savjetnica u udruzi Potrošač Dijana Kladar.
Do podataka će se dolaziti lakše, no problem je kako će se s dobivenim informacijama dalje postupati. Problem je, upozorava Kladar, da informacije iz institucija izlaze, i sami smo svjedoci da u medijima izlaze informacije iz istraga i postupaka koji bi trebali biti tajni.
Pred zakonom nismo svi isti
“Prema našem propisu o zaštiti osobnih podataka, postoje institucije koje ne mogu biti kažnjene. To su mahom državne institucije, primjerice DORH. Tim institucijama, ako prekrše propis i podaci o nečijem bankovnom računu izađu u javnost – ništa se neče dogoditi. A ako ta informacija izađe iz neke privatne firme, oni mogu dobiti one milijunske kazne”, dodaje Dijana Kladar.
Šire ovlasti traže i proširenje odgovornosti
“Činjenica da oni ne mogu biti kažnjeni dovodi do toga da oni ne educiraju svoj kadar o ozbiljnosti zaštite osobnih podataka. Da određene informacije ne možete iznijeti ni članovima svoje obitelji niti prijateljima, da morate paziti gdje ostavljate određene papire, da u vašem velikom sustavu ima netko tko ne smije saznati neke informacije, pa da tu morate biti pažljivi”, upozorava.
Računala bilježe sve i trag uvijek ostaje
Računala danas bilježe sve, pa bi nam utjeha trebala biti činjenica da uvijek postoji trag. “Svaki se ulazak u sustav bilježi, od imena i prezimena referenta u Poreznoj upravi, do momenta u kojemu je ušao i izašao iz sustava”, kaže Ana Keglević Horvat, od imena i prezimena, vremena ulaska i izlaska iz sustava pa čak i printanja.
Postoje detaljni podaci o tome tko i kada gleda vaše podatke. Razina osvještenosti nije niska pa primjerice možete vidjeti da državni vrtić na Facebooku objavljuje slike djece bez potpisanih privola, a takvih i sličnih situacija je puno, dodaje.
Mnogi prava o zaštiti osobnih podataka nisu ni svjesni. A o pojedincu se mnogo može doznati ako se podaci olako prepuste drugima, piše HRT.
