Mali film ceste koji će vas jednako uzbuditi i razočarati – tako mladi redatelj Igor Dropuljić opisuje svoj Behemot koji je Splitski filmski festival (STFF) uvrstio u blok kratkometražnih hrvatskih filmova. Rođen u Metkoviću 1984., Dropuljić je prošao kroz Umjetničku akademiju u Splitu, prije nego je otišao na zagrebačku ADU, a sada ga evo na STFF-u s filmom, na neki način krug zatvarajući krug.

– Uvijek se volim vratiti u Split, donekle ga smatram i svojim gradom, jer je obilježio važan period u mom životu i dosta utjecao na moj životni put. Napustio sam ga nakon završetka studija sa svojim filmom “Marko“ koji je bio moj završni rad na UMAS-u, a s kojim sam se vratio već sljedeće godine sudjelujući na FMFS-u. Zanimljivo je da je snimatelj tog filma Jure Cukarkoji je snimio i ovaj s kojim sam sada tu. Jure je iz Splita, a moj prošli film s prve godine MA ADU-a “Prije podne“ je snimio Rino Barbir, također Splićanin. Uvijek postoji nekakva poveznica s tim gradom. Može se reći da je sudjelovanje na STFF-u jedno zatvaranje kruga, novog stvaralačkog kruga – rekao nam je Dropuljić.

Snimali ste film na lokacijama oko Zagreba, no unatoč zagrebačkim tablicama na automobilima, scenografija i atmosfera nekako vuče na Dalmaciju. Je li se to samo nama čini ili?

– Film smo snimali u Zagrebu i okolici isključivo zbog financijskih razloga, inače bi se dogodilo negdje dalje, vrlo vjerojatno u Dalmaciji, što mi je bila želja u fazi scenarija. Brzo sam shvatio da se to neće dogoditi i da moram uzeti ono što mi se nudi. Snimatelj Jure Cukar i ja smo mjesecima tražili odgovarajuće lokacije. I nije mi žao, dapače, postigli smo željenu atmosferu.

Poseban doprinos su dali glumci svojim različitim dijalektima, Trpimir Jurkić iz Splita, Vinko Kraljević sa svojim širokobriješkim naglaskom, Zvonko Zečević sa svojim slavonskim, Niko Pavlović koji je zadržao svoj govor iz Čapljine, Zagrepčanin Bobo Kolić, pa je teško odrediti gdje se odvija radnja. Jedino automobilske tablice to otkrivaju. Ali, na svemu tome sam inzistirao, jer tako doživljavam Zagreb. Cijela Hrvatska se tu slila, što studenti, što u potrazi za poslom. Na kraju krajeva, i ja dolazim iz Metkovića. Iz nužde, naravno. Baš svi putovi vode u Zagreb.

Cijeli intervju kojega je Marko Njegić napravio s našim mladim redateljem, Metkovcem Igorom Dropuljićem možete pročitati na portalu Slobodne Dalmacije.