Razgovarali smo sa Josipom Ilićem, izdankom metkovske rukometne škole, koji trenutno igra u Luksemburgu. Josip je rođen 27. siječnja 1989. godine u Metkoviću kao drugo dijete, pored brata Tonija, u obitelji Ivice i Katarine Ilić. Rukomet igra od 10. godine, a nakon 19 godine, te odlaska iz Metkovića igrao je u nekoliko zemalja, dok nije došao u klub Handball Esch u kojem sada igra. Evo što nam je rekao u kratkom razgovoru..
Pozdrav Josipe, možete li nam ispričati kako je tekao vaš igrački put?
Sa 10 godina sam poceo trenirati u rukometnom klubu RK Metkovic kod trenera Slavke Ujdura. U 16-toj godini sam počeo trenirati s prvom ekipom gdje su me trenirali Mojmir Majić, Mišo Veraja i Mate Nikolić Pinc. Sa 19 godina sam presao u RK Izviđac iz Ljubuškog gdje sam ostao četiri sezone… Poslije četvrte sezone u Ljubuškom otisao sam u Francusku u klub Nancy, gdje sam bio skoro dvije sezone, a od ove sezone sam u Luksemburgu. Također, igrao sam za sve mlađe selekcije Hrvatske pod vodstvom Irfana Smajlagića i poslije Slavka Goluže, gdje smo osvajali zlatne i srebrene medalje na europskom i svjetskom prvenstvu.
Možete li nam nešto reći o klubu u kojem sada igrate?
Klub u kojem sada igram (Handball Esch) je najuspješniji klub u Luksemburgu. Prije dvije sezone su igrali finale Challenge cupa, što je za ovako malu državu bio ogroman uspjeh. Ove sezone smo također u borbi za prvaka , koja ce trajati izgleda sve do zadnjeg kola.
Kakav je život tu u Luksemburgu?
Sa životom ovdje sam stvarno zadovoljan. Ovdje ima puno ljudi sa naših prostora tako da se uglavnom s njima družim. Tu je i Damir Rezić, također nas Metkovac, koji je tu već 10 godina u jednom drugom klubu.
Pratite li rukomet u Metkoviću?
Naravno da pratim rukomet u Metkoviću, vidim da su ušli u završnicu kupa i ovim putem im čestitam. Šteta što ove godine nisu ušli u 1.ligu, ali nadam se da će to učiniti već sljedeće godine.
Fali li vam Metković i kako se nosite s time?
Normalno da mi fali; zadnji dani pred odlazak kući nikad proći(haha). Inače, dolazim u Metković za Božić i na ljeto. Volio bih da mogu i češće, ali nažalost obaveze u klubu mi to ne dozvoljavaju.
Uz srdačne pozdrave vidimo se na ljeto u Metkoviću!
naslovna foto: tageblatt.lu
