Ono što je nedavno doživio i preživio Goran Barba (47) iz Metkovića, pomoćnik načelnika za krim-policiju PP-a Metković, koji ima 27 godina policijskog staža i koji je do sada prošao sve razine policijske službe, nadilazi opasnosti nekakvog “normalnog” posla i spada u horore kojih se ne bi posramili ni američki filmovi.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA

Njega je 16. rujna ove godine u poslijepodnevnim satima kosirom po rukama isjekao Radomir Šimović iz Opuzena. Barba je zahvaljujući svojoj prisebnosti ostao živ pred pomahnitalim Šimovićem, koji je svome susjedstvu prijetio aktiviranjem plinske boce.

Priča koja je zaprepastila cjelokupnu hrvatsku javnost počela je te nedjelje 16. rujna u poslijepodnevnim satima, dok se Goran kod kuće odmarao od proteklog radnog tjedna.

– Eto, nažalost, odmora nije bilo. Kao pomoćnik načelnika za krim-policiju uvijek sam dostupan na mobitel, pa je tako to bilo i tog dana. Negdje prije 17 sati nazvao me Zlatko Bubalo, načelnik PP-a Metković i obavijestio me o događaju koji se upravo počeo odvijati u Opuzenu, s nama poznatom osobom, prema kojoj smo i prije postupali.

Načelnik mi je rekao da se radi o Radomiru Šimoviću i da se on zatvorio u svoju kuću, da je zatvorio sva vrata i prozore i da pušta plin te da postoji opasnost kako će tim svojim činom ugroziti kako svoj, tako i živote svojih susjeda, kao i imovinu. Ujedno mi je rekao da odmah iziđem na mjesto događaja kako bih vodio akciju – ispričao je Goran Barba.

Odmah je sjeo u auto, otišao do PP-a Metković, uzeo svoj službeni pištolj i lisičine i zaputio se u Opuzen na mjesto događaja. Tamo je stigao malo poslije 17 sati. Prije negoli je otišao u Opuzen, obavijestio je “svoje” operativce da i oni krenu na lice mjesta.

– Nisam ih čekao u PP-u Metković, nego sam krenuo sam prema Opuzenu. Prije samog odlaska u Opuzen, dežurni policajac u PP-u Metković mi je rekao kako je ovom događaju, prijetnje plinskom bocom, prethodio dječji rođendan u Šimovićevu susjedstvu. Parcela obitelji kod koje se slavio rođendan i Šimovićeva parcela nalaze se jedna uz drugu. Dolaskom na mjesto događaja zatekao sam načelnika Bubala i još četiri uniformirana policajca, kao i djelatnike JVP-a Metković i Hitne pomoći. Tada postajem svjestan činjenice da se Šimović zaključao u kuću i da su zatvoreni svi otvori na kući, kao i da se širi izvan kuće miris plina, od kojeg se doslovno nije moglo disati – iznosi dramatičnu priču naš sugovornik.

Policija je odmah evakuirala susjedstvo, odnosno ljude poslala na urednu udaljenost, kako nitko ne bi nastradao u slučaju eksplozije.

Razbijena stakla

– U jednom trenutku Šimović izlazi na jedan od prozora kuće koji se nalazio na katu i načelnik Bubalo i ja ga nagovaramo da se smiri, da otvori vrata kuće i da ćemo riješiti sve probleme. Na to on odgovara da s nama nema što pričati i opet ulazi u kuću, zatvarajući prozor. Uvidjevši da se u prizemlju kuće stvara velika koncentracija plina, jer je sve zatvoreno, i svjestan opasnosti da se može dogoditi eksplozija u prizemlju kuće, koja će raznijeti cijelu kuću, te ugroziti živote kako Šimovića, tako i ostalih, nalažem jednom od vatrogasaca da razbije stakla na ulaznim vratima, kako bi plin izišao vani i kako bi bila manja koncentracija u kući. Vatrogasac to i čini i svima nam se ispred kuće počelo vrtjeti od količine plina koja je izišla vani – kazuje Goran Barba.

Dok je vatrogasac razbijao staklo, Goran je bio uz njega i gledao kroz ta razbijena stakla gdje se nalazi Šimović.

– Stajao je u hodniku u prizemlju bez ičega u rukama i u jednom je trenutku utrčao u jednu od prostorija prizemlja. Čuli smo kako je ponovno počeo puštati plin. Mi smo se tada udaljili od ulaznih vrata, ali ja sam se ponovno vratio tamo nakon kraćeg vremena.

Ponovno ga uočavam u hodniku i pozivam ga da iziđe vani, kako bismo mirno riješili situaciju, ali on ponovno bježi u jednu od prostorija. Kako smo izvana vidjeli jedan prozor u prizemlju, pretpostavili smo da je to prozor od prostorije u koju on stalno “bježi”. Rekao sam vatrogascu da razbije i taj prozor, što on i čini i plin ponovno izlazi iz kuće – iznosi Goran.

Vidjevši da je situacija više nego ozbiljna, Goran se ponovno približava ulaznim vratima svjestan činjenice da će vrlo vjerojatno biti potrebno ući u kuću i “onesposobiti” prijetnju.

– Vidio sam da se ključ od kuće nalazi u bravi i u tom trenutku provlačim lijevu ruku i pokušavam otključati vrata. No, Šimović ponovno istrčava u hodnik koji je u potpunom mraku i pruža svoju ruku u pravcu brave i ja se tada povlačim jer od mraka ne vidim ima li on nešto u rukama, čime bi me mogao napasti. On zaključava vrata i opet “nestaje” u kući. Nakon toga nalažem vatrogascu da razbije i letvu između dva razbijena stakla kako bismo mogli ući unutra. Vatrogasac to i radi i tada su se stvorili preduvjeti da možemo ući u kuću.

U jednom trenutku Šimović se penje na kat, a ja pokušavam razgovorom riješiti situaciju. Pitam ga: “Prijatelju, u čemu je problem, zašto radiš ove stvari?”, i pitam ga hoćemo li razgovarati. On odgovara da mi nismo prijatelji i da to sve radi jer ga susjedi truju, bacaju mu kroz prozor otrov u kuću, ruše mu fasadu i bacaju smeće u kuću. Ja mu tada kažem da pođe sa mnom i da ćemo razgovarati zašto mu to susjedi sve to rade i da ćemo riješiti taj problem sa susjedima. On to odbija i ja u tom trenutku postajem svjestan njegova teškog stanja u kojemu se nalazi – govori Goran Barba.

Više pročitajte na portalu Slobodne Dalmacije

OGLAS