Osvrćući se na nedostatak povijesnih vrela o našim krajevima, prijatelj mi je i suradnik Stanislav Vukorep na tečnom istočnohutovskom jednom zavapio: „Pa što nijesu malo više krali ili koga ubili da možemo doznat ko je ođe prije nas živio?“
Došao je napokon dan da mu se barem donekle hlepnja ispuni. Naime, pabirčeći po tko zna koji put po objavljenim Spisima dubrovačke kancelarije Josipa Lučića, prvo sam protrljao oči kad sam na 27. stranici ugledao riječ Xutaua, a onda sam gotovo pao sa stolice kad sam pročitao i de Dobreno. Odmah sam pregledao sve notarske knjige koje imam kako bih vidio koja je mogućnost da je riječ o Dobranjama i Hutovu. Dodatno je moje mišljenje potvrdio podatak da je na drugome mjestu stajalo Nichola de Hutaua jer znak x najčešće označuje ž ili š, katkad i dž. Odmah sam nazvao povjesničara don Ivicu Puljića u Neum da vidim koliko je vjerojatno da je riječ o Hutovu (za Dobranje mi se činilo poprilično izvjesno), a kad smo se složili da je Hutovo jedino moguće rješenje, javio sam se i klasičarki Ani Mihaljević, koja je prevela tekst s latinskoga.
Riječ je o zadužnici po kojoj su 25. rujna 1283. Radosta iz Dobranja (Radosta de Dobreno), Nikola iz Hutova (Nichola de Xutaua), Juraj iz Valone (današnje Vlore u Albaniji; Georgius de Lauellona) i Miloš Grdušev (Milosius Gerdusii) iz Dubrovnika do prvoga blagdana ili do Božića morali platiti 129 groša Mihajlu Grdušu (Michaeli Gerdusii). To su, naravno, jamčili vlastitom imovinom, čemu je svjedočio sudac Martol Crijević (Martolus de Zereua), koji je i potvrdio da su dužnici kamataru platili. Koji su poslovi povezali Dobranjca, Hutovca i Dubrovčanina s Albancem, možemo samo nagađati, ali ako smo točno prepoznali imena likova, ovaj dokument pomiče dosadašnji prvi spomen Dobranja za 115, a Hutova za 140 godina. Naime, dosad najstariji spomen Dobranja potječe iz 1398. (Radan Gojčinić dosad je bio prvi poznati Dobranjac), a Hutova iz 1423. Radostu se spominje u još nekoliko dokumenata o prodaji zemlje, a u Nikolinoj kući u Dubrovniku (znao čovjek gdje treba kupiti nekretninu) majstor i njegov šegrt nešto su zeznuli, pa su se međusobno optuživali.
Dug je put do sklapanja potpune priče, koja je još jedan dokaz da su nam otkrića često nadohvat ruke, stoga budite lokal-patrioti i kad naletite na neku povijesnu knjigu, preletite barem kazalo i pogledajte spominje li se u njoj neko neretvansko mjesto ili prezime. Velika je vjerojatnost za to ako naiđete na vijesti iz Crne kronike, poglavito ako su u naslovnoj ulozi kamatari ili carinski prijestupnici.
