Početak nove školske godine iznjedrio je i nove probleme obrazovnog sustava. Proteklih godina sve je veći broj odlikaša pa oni koji nemaju sve petice teško da će upisati željenu srednju školu. O problemu s upisima nedavno je progovorila Ivana Paradžiković čiji sin Hugo nije uspio upisati ni jednu od čak šest željenih gimnazija jer ima prosjek 4.8.
Svoje viđenje svega dala je i novinarka Nove TV Jelena Rastočić. Na svom Facebook profilu osvrnula se ne na svoje obrazovanje i još jednom upozorila na probleme s kojima se suočavaju gimnazije.
– Čitam neke tekstove o školama, upisima i prosjecima. Ja sam bila odličan učenik. Išla na natjecanja iz matematike i zamalo učinila pogrešku života i upisala matematičku gimnaziju. Zamalo. Tjedan dana prije upisa rekla sam svojima da ne želim sjediti i štrebati po cijele dane. Da želim nešto zabavno, kreativno. U Metkoviću nije bilo puno opcija pa sam rekla automehaničar ili elektrotehničar… A tad je moja seka rekla: ‘A zašto ne fotograf?’ Nisam ni znala da je to zanimanje, to je bila moja reakcija nakon što sam pitala gdje toga ima. Bilo je u Splitu. Mama i tata su me pitali gdje ću živjeti. Rekla sam: ‘Pa u domu.’ Objasnili su mi da je to trogodišnja, obrtnička škola, da dobro promislim što ću kasnije. Ali nisu ni sekunde dvojili hoće li me pustiti da to upišem kad sam rekla da sam sigurna da to želim. Sjećam se kada sam došla na upis i kada je profesor pitao tko je tu s osam bodova (prosjek sedmog i osmog razreda 4+4). A ja i Kike smo digle ruke i rekle: ‘Mi smo s 10.’ Na iznenađenje svih. Pitali su nas što tu radimo i zašto nismo upisale fotografiju u Umjetničkoj. Ma bolje da nismo. Naša škola bila je odlična. Imali smo izvrsnog profesora iz fotografije. Puno zabave, smijeha i praktičnog znanja. Pitala sam odmah prvi dan što treba da ne polažem maturu. Trebalo je samo proći s pet. O. K., to mi nije bio problem. U domu sam davala instrukcije iz matematike curama iz viših razreda. Nikada nisam požalila što sam upisala tu školu. Nikada nisam gledala na te tri godine kao na kraj mog obrazovanja. Cijelo vrijeme imala sam plan ići dalje, na fakultet, istaknula je Rastočić.
– Kako? Pa jednostavno. Kad završim, upisat ću prekvalifikaciju za neku četverogodišnju školu i eto. Prekvalificirala sam se za komercijalista (nisam imala pojma što je to tada). Položila 20 i kusur ispita u par mjeseci i opet s prosjekom odličan bila oslobođena mature. Prijemni na ADU (srećom) za mene nije dobro prošao. Ispala sam u užem krugu. Ali sam se odmah sutradan zaposlila u fotografskoj radnji u Splitu. Iduće godine odlučila sam upisati FPZG. Kažu, teško ćeš proći prijamni bez gimnazijskog znanja, a kamoli upasti bez plaćanja. U 3 mjeseca pročitala sam sve sestrine gimnazijske knjige. Otišla na prijamni i upala. Naravno, bez plaćanja. Još prije upisa bila sam odlučna raditi u TV studiju na faksu. Jedva sam čekala doći na kolegij Tene Perišin koja je vidjela tu moju želju i dala mi šansu. Hvala na tome. Završila sam taj faks na kojem mi je također bilo zabavno i odlično i ne bih ni to promijenila nikada, dodala je Jelena pa se osvrnula i na problem s gimnazijama.
– Mi danas imamo gimnazije u koje mogu upasti samo klinci koji su prošli s čistom peticom. Obrtnička zanimanja propadaju. Ja svoja tri zanimanja ne bih nikad zamijenila jednim gimnazijskim. Vrijede mi daleko više i bilo mi je daleko zabavnije. A da mi fali nekog velikog gimnazijskog znanja, ne bih rekla. Što sam htjela naučiti, uzela bih knjigu i naučila. Zato mi je žao klinaca koji misle, ako izaberu teži put, da neće dobro proći. Jer mogli bi proći još bolje i usput se dobro zabaviti!, zaključila je Rastočić.
Inače, Jelena je na Novu TV stigla 2008. godine, a nakon dvije godine praćenja tema iz rubrike Scena prelazi u unutarnju politiku gdje prati rad Hrvatskog sabora i političkih stranaka. Često obrađuje i druge teme: od ekoloških, ekonomskih, vjerskih do životnih, a Jelena je danas dio novinarskog tima u gotovo svim velikim projektima informativnog programa Nove TV. Priznanje kojim se posebno ponosi je Rektorova nagrada za kratki dokumentarni film ”Čovjek”.
