Na pastrve gledamo kao na slatkovodne ribe, no njihovo prisustvo u Jadranu nije zapravo ništa novo. Još davno, u 19. stoljeću, slavni ihtiolog Juraj Kolombatović prvi je pisao o ulovima pastrva u Jadranu i tu vrstu ribe opisao pod nazivom jadranska pastrva (Trutta adriatica) što danas više nije priznato ime. Otkad je Kolombatović zabilježio njihovu prisutnost, pastrve su se sporadično lovile duž cijele jadranske obale, pa čak i na otocima poput Lastova, što je vrlo daleko od slatkovodnih pritoka, piše Novi list.
Ipak, pojava morskih pastrva je na našoj obali zapravo uvijek bila rijetka tako da se nikada nisu mogla kreirati neka pravila o ciljanom lovu ove vrste.
U Jadranskom moru pronađene su i druge vrste riba iz ove slatkovodne obitelji. A posljednjih godina, jedna vrsta pastrva posebno privlači pažnju ribolovaca u Kvarneru gdje ih se sve češće lovi. To su kalifornijske pastrve (Oncorhynchus mykiss), koje se uzgajaju u Podvelebitskom kanalu, i koje povremeno pobjegnu pa se tako nađu u slobodnom moru.
Isto se tako često ulovi, posebno u okolici ušća Neretve i mekousna pastrva (Salmo obtusirostris).
A nedavno je pojava tih pastrva u moru prvi put obrađena u znanstvenom radu pod naslovom Unusual findings of softmouth trout Salmo obtusirostris (Actinopteri: Salmonidae) in the marine environment along the middle Eastern Adriatic coast as a consequence of extreme weather events objavljenom u posebnom izdanju časopisa Naše more kojeg izdaje Sveučilište u Dubrovniku.
Prvi autor tog rada je dr. sc. Pero Tutman s Instituta za oceanografiju i ribarstvo koji je rado pristao na razgovor vezan uz prisustvo ovih slatkovodnih riba u morskom okruženju.
Boris Bulić: – U znanstvenom radu, zajedno s kolegama, opisali ste pojavu mekousnih pastrva u Jadranskom moru u blizini ušća Neretve. Što te slatkovodne ribe rade u moru i je li njima more stalni okoliš?
dr. sc. P. Tutman: – Mekousna pastrva o kojoj smo govorili u radu je isključivi stanovnik slatkih voda u brzim i hladnim tokovima rijeke Neretve, tako da je njen boravak u moru u širem području Neretvanskog kanala slučajan i samo posljedica visokih i brzih voda nakon obilnih kiša i topljenja snijega. Ove se ribe u moru obično nalaze u veljači i ožujku. Njima more nije niti stalan, niti privremen okoliš jer zapravo ne podnose bočatu vodu.
Boris Bulić: – Koliko daleko od Neretve su pronađene mekousne pastrve?
dr. sc. P. Tutman: Pojedini primjerci su pronađeni kod Makarske, što je gotovo 50 kilometara udaljeno od ušća rijeke Neretve, odnosno oko 80 kilometara od njenog staništa u srednjem toku rijeke Neretve.
Boris Bulić: – Da li su u moru, osim mekousnih pastrvi, primijećene i druge vrste iz Neretve?
dr. sc. P. Tutman: – Osim mekousnih pastrvi, pronađene su i druge salmonidne vrste, poput obične pastrve, te zubatke i glavatice. Međutim, one također ne ulaze u more svojevoljno, jer ne podnose zaslanjenu vodu. Najvjerojatniji razlog njihovog ulaska u more jest jaka riječna struja, kao posljedica visokog vodostaja uslijed jakih kiša i otapanja snijega, obično u veljači i ožujku, koja ih izbacuje u more.
Cijeli razgovor možete pročitati na portali Novog lista.
