Najljepša hrvatska priča ovih dana piše se u Danskoj. Potpisuju je hrvatske rukometašice. Preko noći nepoznate djevojke postale su nacionalne heroine. No, taj uspjeh nije došao preko noći. O godinama odricanja i marljivoga rada svjedoče njihove obitelji, prvi treneri, prijatelji…

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA

Neviđena euforija i slavlje uslijedili su nakon prolaska naših rukometašica u polufinale. Od ponosa pucaju svi, a posebno njihove obitelji od Knina do Ploča pa sve do Mostara, piše Dnevnik.hr.

Među junakinjama reprezentacije je i Tea Pijević. Svoj rukometni talent brusila je u pločanskoj dvorani.

“Karakteristično kod nje je da je kao djevojčica jako dobro igrala nogomet i ta koordinacija nogu, zbog toga je i završila na golu što se pokazalo ispravnim”, kaže Ivan Jerković, trener RK Dalmatinka Ploče.

No u trenucima najvećeg slavlja sjetila se svog rođaka Roberta kojem je čestitala rođendan.

“O njoj to govori samo da je velika da misli o svim stvarima i da je obitelj na prvom mjestu”, kaže Robert Pijević, Tein rođak.

I otkriva – Tea “ima svoj đir”.

“Nitko ne brani kao ona i neće njoj nitko govoriti kako će ona branit. To je njeno i motivacija, sve što govori cijeli život, što će joj tko govoriti kako će braniti i kako će se postavljati. Ali ona nije tako naučila ona vjeruje samo sebi i mislim da je to pokazalo rezultat”, kazao je Pijević.

Rezultat su pratili i lađari Stabline. Koji za rukometašice šalju podršku.

“Velika podrška hrvatskoj rukometnoj reprezentaciji, a pogotovo našoj Tei Pijević. Cure sretno u polufinalu”, poručuje Marin Žderić iz Udruge lađara Stablina.

“Tea je najbolja, nema se tu što govoriti”, kažu Ana i Leo Pijević.

Više na portalu Dnevnik.hr.

OGLAS