Kletva u smislu proklinjanja jest suprotnost blagoslovu; proklinjanjem zazivamo na nekoga ili nešto zlo, a blagoslivljanjem dobro. Međutim, djelotvornost prokletstva, kao i blagoslova, ovisi o vjeri. Kletva koja se omakne nekome kome posao ne ide od ruke ili ga je nešto drugo razbjesnilo, nije isto što i svjesna, namjerna kletva osobe koja je duboko u okultnim praksama.
Nadalje, kao što je vjera kod blagoslova povezana s ljubavlju, tako je kod proklinjanja redovito povezana sa zloćom. Kažem „redovito“, jer postoje primjeri u kojima se na nekoga zaziva fizičko zlo ne iz zloće, nego da bi ga se spriječilo u činjenju grijeha ili da bi ga se popravilo ili kaznilo za grijeh, kada je nakana, kako nas uči sv. Toma Akvinski, prvenstveno usmjerena na dobro. U tom smislu npr. Noa proklinje Hama u Post 9,25, a i sam Bog izriče određena prokletstva u tom smislu. Ipak je to, s obzirom na našu slabost, „sklizak teren“, te je stoga pametnije poslušati savjet svetoga Pavla: „Blagoslivljajte, a ne proklinjite“ (Rim 12,14).
Dakako da je kletva iz zloće uvijek grijeh. To je zazivanje đavla za pomoć. Taj grijeh može biti teži ili lakši, ovisno o svom objektu, o namjeri onoga koji ga čini i o okolnostima (vidi Katekizam 1854-1864).
Mons. Milivoj Bolobanić u svojoj knjizi „Kako prepoznati zamke Zloga?“ donosi svoje iskustvo:
„Ako je kletva izrečena s pravom zloćom, a posebno ako postoji krvna veza između onoga koji proklinje i prokletoga, mogu se događati strašne posljedice. U svojoj praksi vidio sam da su najteže posljedice bile u slučajevima gdje su roditelji proklinjali svoju vlastitu djecu, ili pak djedovi i bake svoju unučad. Osobito veliku težinu imaju proklinjanja kad se izriču u posebnim prilikama – na primjer, na dan vjenčanja. Posljedice takvih proklinjanja mogu biti najrazličitije: stalne bolesti koje čovjeka prate u životu, čovjek može cijeli život doživljavati nevjerojatne teškoće na poslu, nesreće u ženidbi, bolesti na djeci… Zao duh sluša i čim mu netko odškrine vrata on spremno ulazi i kasnije teško izlazi. A i sam naš Gospodin je rekao: “Ja vam kažem da će ljudi za svaku nekorisnu riječ što je izreknu odgovarati na Dan sudnji. Tvoje će te riječi opravdati, tvoje će te riječi osuditi” (Mt 12,36-37).“
Kako izbjeći napast ili grijeh proklinjanja? Već u molitvi Gospodnjoj molimo: „Ne uvedi nas u napast“, čime molimo Boga da nas oslobodi napasti, bilo tako da ne dopusti da budemo napastovani, bilo tako da nam dade milost da ne budemo pobijeđeni u napasti. Ukoliko je potrebno, možemo u osobnoj molitvi posvetiti i posebnu pažnju ovoj nakani, razrađujući je u razmatranju i izlijevanju srca pred Gospodinom. Uz molitvu, potrebno je da koristimo i druga sredstva kako bi izbjegli ili nadvladali napasti: izbjegavanje grešnih prilika, bdijenje nad svojim osjećajima te često primanje svetih sakramenata koji su nam dani za redoviti kršćanski život (ispovijed, Euharistija).
A kada se već dogodi takav grijeh, potrebno je odricanje, pokajanje i ispovijed. Također, dobar bi znak obraćenja bio blagoslivljanje osobe koju se proklelo.
izvor: studentski-pastoral.com
foto: ex-iscon.forumcroatia.com
