Dolinom Neretve prošli su mnogi ljudi vični peru, a neki od njih nešto su i zapisali ili snimili… Posljednji koji je tako nešto učinio je hrvatski novinar i publicist, rodom iz Srednje Bosne (Kreševa), Milo Jukić nedavno je napisao kratki putopis iz Metkovića i okolice a danas ga je objavio portal Bljesak.info, pod rubrikom Putujte s nama.
Metković, grad iz kojeg je Franjo Ferdinand krenuo ka Gavrilovom metku počinje ovako:
Kad čujem da neko kaže Metkovići, a takvih je mnogo, ospem se. To je prvo, a drugo: nakon što preskočim onu usku granicu, najradije popriječim desno, na most, i začas sam u Naroni. Lucije Cezar, Gaj Cezar, Julija Starija, Marko Vipsanije Agripa, Antonija Mlađa, Oktavija Mlađa, Livija, August, Tiberije, Germanik, Druz Stariji, Klaudije, Agripina Mlađa, Agripina Starija i Vespazijan. To je, slijeva nadesno, julijevsko-klaudijevska i flavijevska reprezentacija Narone, zajedno s igračima s klupe, ili bi možda bolje bilo reći da se radi o božanskom kućnom savjetu Augusteuma.
Metkoviću svaka čast, fin je to gradić sa svim onim bjeloputim pročeljima, tugaljivo posivjelim od duga vremena, ali kroz njega uglavnom samo prođemo, i to taman dok odahnemo što smo obavili ono okretanje leđa carinicima i graničnim policajcima. Osim onih koji zbog posla ciljano idu baš u Metković, ne znam nikog iz čijih je usta izašla rečenica ‘I onda smo fino parkirali auto i krenuli razgledati grad’…
Zanimljiv pogleda sa strane na naš grad i njegovu okolici u cijelosti možete pročitati na portalu Bljesak.info
