Utakmicom za 3. mjesto na F4 protiv GRK Varaždin završila je još jedna sezona. Možemo reći kako su momci ušli puno opuštenije u susret protiv Varaždinaca, ali “dječje bolesti” ostavile su nas u rezultatskom minusu. Ipak, teže od očekivanog protivnici su osvojili mjesto na postolju. Trener Ivandija, sredinom drugog poluvremena, nakon perioda dobre igre naših momaka, vraća u igru svoju početnu sedmorku koja nas ostavlja na osam zgoditaka razlike.
Nastupom na F4 kupa, rekli bismo da je ovo jedna nagrada za požrtvovan rad kako igrača, tako i naših trenera. Ostaje žal za boljim rezultatom, ali gore već spomenute dječje bolesti odraz su lošeg rada u mlađim dobnim skupinama, gdje se nažalost trčalo za rezultatima i medaljama. Nažalost “rukometna politika” našega grada teško je narušena posljednjih 15 godina, gdje se vrlo malo ili nimalo radilo na osnovama rukometne tehnike i taktike.
Napokon smo i mi od ove sezone pokrenuli rad sa svojim mlađim dobnim skupinama (NE “škola rukometa” kako svi misle).
Nakon dvije godine rada trenera Bjeliša, njegovih suradnika i pratećeg osoblja, dobili smo komplimente od rukometnih prijatelja iz cijele Lijepe naše, pa tako i iz inozemstva.
Definitivno u ovoj igri s velikim dečkima, dobili smo potvrdu kako obrana dobiva utakmicu, a ne “run and gun” igra. Ostaje nam za sljedeću sezonu igrati čvršću obranu i pametnije u napadu. Do tada, živi i veseli bili!
Vinko Kaleb
