S nastupom na Jarunu nisu bili zadovoljni, na brzinskim utrkama u Opuzenu im se dogodio peh s mjernim laserom koji se uslijed nevere potopio, a svaka je stotinka bitna jer određuje startnu poziciju – usprkos tome UL Sveti Ilija Metković je doveslao do trećeg mjesta i prve medalje na Maratonu lađa, nakon šest godina kontinuiranog nastupanja na Maratonu i ostalim lađarskim utrkama.
Tim povodom razgovarali smo s kapetanom ekipe Sveti Ilija i njihovim kondicijskim trenerom Zdravkom Kuranom.
– Nakon dva uzastopna peta mjesta na Maratonu, shvatili smo da smo spremi za napad na trofej i stoga smo prošle i ove godine ozbiljnije pristupili pripremama. Već od jeseni smo krenuli s treninzima ‘na suhom’, a početkom ožujka smo prešli na vodu.
Dvanaest veslača, Ante Mijić (s najviše nastupa!), Petar Jakić (najstariji veslač!), Jadranko Kuran, Ivan Šalinović i Josip Marušić na desnoj i Andrej Puljević, Mirko Knežić, Zdravko Kuran, Miro Majčica, Nedo Vučić na lijevoj strani lađe, nakon izveslana 22,5 km u cilj u Pločama je došlo za 2:05:06 ili 45 sekundi nakon Zagreba.
– U ne baš povoljnoj startnoj poziciji mi smo poprilično čvrsto odradili startni sprint i izbili Stablini iza parića, išli smo tako brzo da smo se skoro u njih zabili i u tom trenutku nam se ulila voda u lađu što nas je otežalo. To je iskoristila ekipa iz Slivna i prešla naprijed. Ritam vodećih ekipa je bio visok cijelo vrijeme utrke, uspjeli smo ga pratiti do samoga kraja. Dugo smo veslali tzv. drugi val iza Stabline (desetak metara iza!) što je bilo dosta iscrpljujuće za nas. Međutim, činjenica da smo od početka u vodećoj grupi nam je dala mentalnu stabilnost, što je bilo vrlo bitno.
Do Opuzena je sv. Ilija uglavnom bio na petoj poziciji, a poravnani na prvoj poziciji su bili Crni put, Zagreb i Stablina. Nakon toga se polako počela bistriti situacija, Zagreb i Stablina ulaze u izravni dvojboj za prvo mjesto, a dvije metkovske ekipe se bore za treće mjesto i mali brončani štiti kneza Domagoja.
– Crni put je u tom trenutku bio u boljoj poziciji od nas, oni su do Crne rike pratili Zagreb. Mi smo pred ulazom u Crnu riku odlučili držati se što više desne strane i približiti se Crnom putu toliko da zajedno uđemo ispod mosta, što nam je i uspjelo. Nakon otprilike tri kilometra koja smo s njima prošli ‘zaveslaj za zaveslaj’ do izražaja je došla naša pripremljenost i Crni put je tada počeo posustajati. Mi smo u tom trenutku ih pretekli i izbili odmah iza vodećeg dvojca.– kaže Kuran.
Ono što su bolji poznavatelji utrke primijetili je da su ulazak u Crnu riku sve četiri ekipe izvele izvrsno, po dvije u paru bez kontakata, za što treba čestiti parićarima, a za Sv. Iliju je to bio Ante (Šajba) Majčica.
Još jedan podatak! Nijedna od vodećih ekipa nije izvršila izmjene kod Opuzena, netko je izračunao da do cilja svaki veslač napravi između 8 i 9 tisuća zaveslaja i pri tome izgubi po nekoliko kilograma tjelesne težine. Sama lađa bez veslača i opreme je teška preko 700 kilograma.
– Ekipe funkcioniraju poput stojeva, i tu do izražaja dolaze tehnika veslanja, tjelesna spremnost i taktika, ali i sreća jer je Neretva nepredvidiva… jedan val ili nedostatak koncentracije može sve promjeniti. Nakon kondicijskih priprema ‘na suhom’ koje sam ja vodio, za ‘vodene pripreme’ smo prvo surađivali s Marijom Ivićem koji nam je slao program treninga. Rezultat na Jarunu nam je bio signal da trebamo trenera s nama u lađi, pa smo angažirali Ivana Ercega, trenera i kanuistu iz Slavonskog Broda koji je bio juniorski prvak Jugoslavije, višestruki prvak Hrvatske i reprezentativac.
Sv. Ilija Metković je, kao i još neke lađarske udruge, u natjecanje uveo i drugu ekipu iz koje će s vremenom uslijediti regrutacija u prvi sastav. Drugu postavu koja je bila 17. s vremenom 2:13:49 činili su: Roko Kljusurić, Slaven Ćerlek, Luka Mioč, Antonijo Pekić, Martino Bokan, Vedran Ramić, Luka Kravar, Mato Cvitić, Bojan Knežić, Duje Jakić, Ivan Šprlje, Ivan Kuzman, Ivan Štrljić, Filip Volarević i Petar Obšivač (parićar).
Dolazak u Metković je bio poprilično veseo, uz pjesmu i vatromet, ali zbog znanih razloga bez veće proslave.
– Mi smo izuzetno zadovoljni s našim trećim mjestom koje je za nas zlatne boje. Nakon utrke smo došli u Metković i proveselili se u našem prostoru u Duhanskoj u krugu članova i prijatelja Udruge.
Poznato je da čim lađe uđu u pločansku luku i s tim završili Maraton, već počne sljedeći.
– Svatko tko se bavi Maratonom lađa zna da nije lako zadržati ekipe. Mi smo ove godine nastupili s dvije a cilj nam je dogodine imati i pravu juniorsku ekipu (do 18 godina!). S pripremama za 24. Maraton počinjemo već početkom listopada. Idemo napadati sam vrh, osvojiti veliki štit kneza Domagoja. Stoga, pozivam sve koji nam se žele priključiti da se jave putem naše instagram ili Facebook stranice ili meni osobno na telefon (098 191 0783).
– Na kraju se zahvaljujem svima našim sponzorima, novom predsjedniku Udruge Daliboru Obradoviću koji nam je omogućio viši nivo priprema, UL Južnjak koja nam je ustupila lađu prije nego smo dobili maratonsku, vlasnicima prostora u kojem se okupljamo i treniramo, DVD-u Merković koji nam je osigura prijevoz lađe.
Ne sumnjamo da će ekipa Sv. Ilije Metković i dogodine biti među favoritima na 24. Maratonu lađa. Bronca zlatnog sjaja im je dodatni motiv za to.
–Čestitamo prvim ekipama, Zagrebu i Stablini, na fer i korektnoj borbi, također, i Crnom putu jer je naše nadmetanje prošlo sportski korektno… Dogodine idemo po veliki štit! – zaključio je Kuran.
