Metković je u drugoj polovici 19. stoljeća, posebice nakon austro-ugarske okupacije BiH, bio važna luka na istočnoj obali Jadrana. U brodogradilištima se novosagrađenim brodovima ponekad daju imena važnijih lučkih gradova. Tako su i dva broda imala čast nositi ime našeg grada. Već je pisano o parobrodu Metcovich, izgrađenom 1893. godine, koji je bio u vlasništvu tršćanskog Loyda. Manje je poznat drugi, manji brod koji je ne tako davno plovio Jadranskim morem.
U talijanskom Salernu 1948. godine izgrađen je brod koji je dobio ime San Giorgio Guerriero. Bio je dug 33,9 i širok 7,6 metara. Nosivost mu je bila 280 tona. maksimalna brzina koju je mogao doseći bila je osam čvorova. Prevozeći drvo iz Senja prema Cataniji (Italija), 27. lipnja 1959. nasukao se kod rta Lun na Pagu. Obalna plovidba Split ga je izvukla i obnovila te je 1969. zaplovio pod novim imenom Metković.
Ni novo ime nije mu donijelo sreću. Već se 17. lipnja 1969. ponovno nasukao, ovaj put kraj Lokve Rogoznice (Medići) prevozeći cement iz Splita prema Metkoviću, gradu prema kojem je dobio ime.
Lokalci tvrde da su jarboli broda virili iz mora sve do 1971. godine. Olupina danas privlači ronilačke ekspedicije, a prije nekoliko godina je dospjela u novine radi pljačkaša koji su je gotovo ogolili.
