Ovih je dana teško izbiti iz glava koronavirus, ali da je metkovski duh i dalje nesalomljiv, vidljivo je i tijekom nužnih izlazaka po gradu i dok se obavljaju dopušteni poljoprivredni radovi.
Na prvome uglu susrećem staroga poznanika koji me sa sigurne udaljenosti izvješćuje kako je zadnji put kad je nosio masku dobio četiri godine zatvora. Prijateljeva je supruga još prije odlaska u Zagreb bila zabrinuta za mogućnost da joj se sin zarazi u studentskome domu, a i sad se brine. „Nema šanse da se on zarazi“, tješim je. „Zašto?“ „Pa ima dva metra, ko će se zakašljat tako da ga kapljice dohvate? On može bit samo izvor zaraze, a nema šanse da se zarazi.“ Na putu do zemlje na Postružju prvo mi izdaleka prilazi školski kolega: „Ode su svima oči ko kapula! Kupuju se dvogledi i gleda se oće li se ko testirat kod onoga šatora!“ Stotinjak metara pred mandarinikom dobacuju mi iz kuća: „Zar je dotle došlo da si i ti došo radit na zemlji? Bit će gadna ova gospodarska kriza!“ Pred samom zemljom iz dvorišta će mi susjed: „Znaš, reko sam onom M… da se koronu ne more ulovit do izlaska Sunca, pa ti sad radi od 4 dok ne iziđe Sunce. Sad mirnije spava – učinio san mu dobro. Samo da ne pogleda Dnevnik i ne vidi da UV zračenje škodi virusu, da ne oberen bostan prija vremena.“
Na povratku kući susrećem dvojicu starih znanaca. Prvi krene prema svojemu dvorištu i zamahne rukom da otvori kapiju, a drugi se prepade da se prvi želi rukovati, što se ne preporučuje, pa mu iz ruku poispadaše sve jabuke, jogurti i boce. U jednoj od trgovina jedna ženska osoba iznimno pazi na razmak, pa se držim od nje i četiri metra kako me ne bi ukorila. Kad na blagajni, šok i nevjerica – žena zubima rastvara vrećicu koju je netom kupila. Da je i u prošlosti bilo koronavirusa, pokazuje jedna fotografija sa Šibanice na kojoj se vidi zaštitna maska iz kamenoga doba.
Metkovci su i iznimno jezično kreativni. Jedan je od metkovskih žargonizama ušao u Pojmovnik koronavirusa (http://jezik.hr/koronavirus/) matične mi ustanove. Riječ je o žargonizmu maškare kojim se naziva ljude koji nose maske kako bi se zaštitili od koronavirusa. Ovih se dana mogao čuti i još jedan zanimljiv – astronaut. Njime je neki neznani junak nazvao ljude u zaštitnim odijelima. S druge strane Vlaškoga jendek ptičica mi je prebacila i treći – pčelar. Tako se, naime, nazivaju ljudi koji nastoje izbjeći karantenske mjere u našemu susjedstvu, a kako se propusnice ondje vrlo često izdaju pčelarima…
Duh je uvijek jači od tijela – pokazuju to brojni naši sugrađani humorom i jezičnom kreativnošću, pa budimo i dalje ustrajni u pridržavanju svih nužnih mjera opreza, ali ne klonimo i ne zaboravimo se smijati.
