Od mise Velikoga četvrtka do mise uskrsnoga bdijenja crkvena zvona šute. Tako na vanjski način dočaravaju tišinu groba u koji je položeno Isusovo tijelo.
U stara vremena zvona su bila važna i zbog označavanja vremena, osobito je važno bilo podne. Kada zvona šute, zamjenjuju ih zaglušujući zvuci čevrtaljki. Raširen je to bio običaj u neretvanskom kraju. Ponegdje to i danas čine žudije, kao u Rogotinu, a ponegdje djeca, kao u Metkoviću (po Krnjesavcu).
Ovaj običaj u Metkoviću je bio zamro, ali ga je 1997. obnovio Ferdo Jakić. Bilo je to u vrijeme snimanja HTV-ove emisije o metkovskoj Župi sv. Ilije i vazmenim običajima (žudije, barabani, čevrtalji, pučko pjevanje).
Stari Ferdo već dvije godine nije u mogućnosti organizirati i skrbiti nad ovim starim običajem, pa je sve prešlo na mlade članove metkovskih žudija. Stoga je bio emotivan današnji susret na Trgu kralja Tomislava našega Ferde, koji je došao iz Doma za starije u Ljubuški, i malih čevrtalja.
Drugo običaj su bili barabani. Riječ je o štapovima kojima se udaralo o crkvene klupe u vrijeme pjevanja evanđeoskog izvještaja o muci Kristovoj. Ovo je bio raširen običaj diljem Dalmacija. U Neretvi se pravio od trstike ili bambusa, a u krševitim krajevima od mladice jasena koji se posebno ukrašavao rezbarenjem kore.
